Dr. Šimić za Glas Koncila osvrnuo se na važnost čitanja u svjetlu najave da će učenici u Hrvatskoj moći položiti državnu maturu, a da ne pročitaju ni jedno lektirno djelo. „Čitanje nije puko prikupljanje informacija, skeniranje teksta, nego preživanje, meditiranje, kontempliranje, slušanje drugoga, a u konačnici i Sasvim Drugoga – Gospodina koji govori. (…) Kada se iz obrazovanja ukloni riječ, odnosno čitanje, propada čovjek“, upozorio je.

U Mjesecu hrvatske knjige, posvećenu odnosu književnosti i znanosti sugovornik se osvrnuo i na ulogu književnosti u doba „stvaranja“ knjiga umjetnom inteligencijom.

„Književnost nas senzibilizira za dublje razumijevanje odnosa forme i smisla: ona omogućava uvid u vlastitu nutrinu i u izvanjski svijet; ne lišava nas moralnih prosuđivanja, nego nam pomaže da ne donosimo površne osude; uči nas strpljenju u nastojanju da razumijemo druge, poniznosti u pristupu složenim situacijama, blagosti u prosuđivanju i osjetljivosti na naše ljudsko stanje; oslobađa nas od dualističkoga polariteta istinitoga i lažnoga, ispravnoga i krivoga; uvodi nas u otajstvo svijeta; potiče slobodnu i poniznu vježbu uporabe razuma“, podsjetio je dr. Šimić.

Autor nedavno objavljene pripovjedne trilogije posvećene biblijskim praocima Abrahamu, Izaku i Jakovu izložio je i svoj pogled na odnos ljudske i Božje riječi.

„Pred svetim tekstom književnik treba biti kao što se biva pred svetim: u svetu strahopoštovanju. U stavu poniznoga slušanja. (…) Ono što zaslužuje ime umjetnosti nije tek plod autorskoga truda, pa ni talenta. Uz to dvoje nužno je i treće, koje je zapravo presudno: nadahnuće. Dakako, pritom ne mislim da je pri nadahnuću riječ o nekakvoj teomaniji, ekstazi, raspamećenosti, nego o gotovo neopisivu odnosu s Onim koji je prvi izgovorio Riječ, o odnosu duboke i neizrecive ljubavi“, rekao je istaknuvši i važnost Biblije za hrvatsku književnu kulturu nekoć i danas.

„Živu i djelotvornu riječ ne moramo oživljavati. Ona je živa. Trebamo se jednostavno njoj prepusti da nas oživljava i onda iz takve oživljenosti pisati, stvarati nova književna djela“, zaključio je.