Osvrćući se na evanđeoske riječi „Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!“, biskup Relota je u homiliji pojasnio da kršćanska vjera ne znači odsutnost boli i tuge zbog gubitka voljenih, nego pouzdanje da čovjek svoju patnju ne nosi sam te da smrt nema posljednju riječ. Kršćanska nada se temelji na Isusovu uskrsnuću i vjeri u život vječni.

Posebno mjesto u molitvi i sjećanju zauzeo je 21 hrvatski branitelj koji su položili živote za slobodu. Naglašeno je kako iza svakoga od njih ne stoji samo broj nego ljudski život, obitelj, roditelji, supružnici, djeca, prijatelji i neostvareni snovi. Njihova žrtva nije samo dio prošlosti nego trajni dio života obitelji, župe i cijeloga kraja.

Istaknuto je da sjećanje na poginule branitelje nije poziv na veličanje rata, nego na poštovanje žrtve, zahvalnost za slobodu i odgovornost za očuvanje mira. Najljepši spomen na njih, poručeno je, nije samo zapaljena svijeća ili položeni cvijet nego nastojanje da se živi u ljubavi, međusobnom poštovanju i solidarnosti.

Govoreći o svetkovini Svih svetih, biskup je podsjetio da svetost nije rezervirana samo za poznate i proglašene svece, nego se često očituje u svakodnevnom životu – u obiteljskoj žrtvi, poštenome radu, praštanju, pomaganju bližnjima te brizi za bolesne i nemoćne.

Na kraju misnoga slavlja kod spomen-obilježja izmoljena je molitva za sve pokojne, osobito za poginule i nestale branitelje, za utjehu njihovih obitelji, mir u župi, narodu i domovini te za mir u cijelome svijetu. Izražena je i želja da novi naraštaji odrastaju u sigurnosti, slobodi i međusobnom poštovanju, bez strahota rata i novih podjela.

Koncelebrirao je župnik fra Julijan Madžar.

Pjevanje i sviranje je na misi predvodio župni zbor, prenijela je KTA.