Sudjelovalo je dvadesetak sestara iz više mjesta provincije te jedna redovnica Služavka Kristova.

Pozdravnu riječ u ime provincijalne glavarice s. M. Kristine Adžamić uputila je s. M. Blaženka Lešić, a u ime domaćih sestara kućna glavarica s. M. Pavka Dujmović. Susret je započeo nagovorom vlč. Hrgića u dvorani Spomen-doma.

Govoreći o temi „Što je u životu čovjeka doista bitno“, vlč. Hrgić posvijestio je redovnicama da je duhovna obnova prilika da u Božjem svjetlu promišljaju o svojem životu te razlikuju bitno, koje ostaje, od nebitnoga, koje prolazi. Naglasio je da je to polazište za promišljanje o sinodalnosti, odlukama kapitula i drugim pitanjima.

Osvrnuo se na pitanja što ostaje, a što prolazi, što nas približava Bogu, a što udaljava od njega te što našem životu daje smisao, a što nam oduzima snagu i mir. Istaknuo je da su ta pitanja važna za svakoga čovjeka, osobito za osobe posvećenoga života.

Upozorio je i na važnost izgovorenih riječi, koje mogu izgrađivati, ali i rušiti, donositi mir, ali i nemir. Ustvrdio je da u Božjoj riječi i molitvi nema suvišnih riječi, nego da svaka Božja riječ ima svoju težinu, vodi čovjeka Bogu i stavlja ga na pravo mjesto. Redovnicama je ukazao na važnost rada na sebi i čišćenja vlastite nutrine.

„Ova nas duhovna obnova uči kako razlikovati svaki dan bitno od nebitnog, te uz Božju pomoć i puno molitve raditi na sebi. Nemir je uvijek vezan zbog onoga nebitnog. Važno je sve činiti iz ljubavi, paziti na svoje riječi, manje prigovarati a više zahvaljivati, manje osuđivati, a više razumijevati. Kad bi tako činili bilo bi puno više zajedništva u našim zajednicama. Ispisujmo knjigu svog redovničkog života koja će vrijediti i kada nas više ne bude bilo na ovoj zemlji. Neka iza nas ostane oprost, dobrota, žrtva i molitva, svjetlo koje smo zapalili u nečijom tami. Dio smo Božje priče, samo toga postanimo svjesni“, neke su od poticajnih misli vlč. Hrgića.

Istaknuo je da im u tome primjer može biti njihov utemeljitelj Josip Stadler. Podsjetio ih je na njegovu proročku poruku i protumačio je: „Imaj prema sebi srce sudačko, prema bližnjemu srce materino i prema Bogu srce djetinje.“

Posvijestio im je da je zajednički život velika milost jer ne moramo sami hoditi prema Bogu, ali je i zahtjevan jer svakodnevno susrećemo slabosti drugih, kao što i oni susreću naše. Zaključio je da upravo zato zajednica može biti mjesto velikoga posvećenja jer nas uči ljubiti nesavršene ljude.

Naglasio je da je najvažnije ljubiti Krista i dopustiti da njegova ljubav po nama dopre do drugih. Pozvani smo činiti male stvari jer velike promjene počinju malim koracima.

„Neka nam ova duhovna obnova bude prilika da otkrivamo jednostavnost evanđelja, da se vratimo onome bitnom zbog čega smo krenuli za Kristom, da ponovno pronađemo radost pripadnosti njemu. Neka vam Mali Isus, kojemu ste darovale svoj život, pomogne da svakog dana razlikujete ono što prolazi od onoga što ostaje, da ne trošite srce za nebitno, nego ga čuvate za Boga i ljude koje vam je povjerio“, poručio je redovnicama na kraju nagovora.

Uslijedila je ispovijed, za koju su sestrama uz vlč. Hrgića na raspolaganju bila i trojica brodskih franjevaca, a potom euharistijsko slavlje koje je također predvodio vlč. Hrgić. Druženje je nastavljeno zajedničkim ručkom u dvorani sv. Josipa.

U poslijepodnevnim satima redovnice su sudjelovale u prigodnim radionicama na kojima su promišljale o zaključcima i odlukama 17. redovitoga provincijskog kapitula te o sinodalnom hodu.