Istina je prava novost.

Uvođenje đakovačkih bogoslova u službu lektora

Na svetkovinu Isusa Krista – Kralja svega stvorenja u nedjelju 22. studenoga u Župi Dobrog Pastira u Đakovu đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić pod svečanim je liturgijskim slavljem podijelio sedmorici bogoslova đakovačkoga sjemeništa službu lektorata.

Nakon homilije službu lektora na naslov Đakovačko-osječke nadbiskupije primili su Eugen Sudić (Garčin), Antonio Šarčević (Đakovo), Jakov Ujvari (Đakovo), Noel Vraneš (Gunja); za Subotičku biskupiju Antonij Kontra (Subotica); za Srijemsku biskupiju Andrija Dort (Hrtkovci) te za Bjelovarsko – križevački biskupiju Marko Lacković (Kaniška Iva).

Uz nadbiskupa, euharistijsko slavlje slavili su i odgajatelji Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu: rektor preč. Stjepan Radić, vicerektor i ekonom vlč. dr. Davor Senjan, duhovnik vlč. mr. Stjepan Matezović, te domaći župnik vlč. Nikola Kaurin. Na euharistijskom slavlju sudjelovali su vjernici te župe te članovi obitelji novih lektora. Svečanosti slavlja pridonio je domaći župni zbor, koji je predvodio liturgijsko pjevanje.

Nadbiskup Hranić započeo je svoj uvod i homiliju slikom konačnog suda iz prethodno pročitanog evanđelja. Nadbiskup je naglasio važnost malih djela i djela koja učinimo iz srca. Naglašavajući razliku između pravednika i nepravednika nadbiskup je posvijestio budućim lektorima i vjernicima ozbiljnost priprave za konačni sud, te dodao da su upravo sitnice, svakodnevna i već davno zaboravljena sitna dobra djela ono presudno, točnije to su stvari koje igraju veliku ulogu na posljednjem sudu.

Nadbiskup Hranić je naglasio da će nekima doista biti iznenađenje kada budu doznali da su čineći dobro drugima, služeći nekome od najmanjih, učinili dobro djelo samome Sinu Božjemu koji je postao čovjekom. Jako lijepim objašnjenjem nadbiskup se dotaknuo teme Kraljevstva Nebeskog, za koje tvrdi da je već u tragovima prisutno na zemlji, te da ono nije nešto što treba čekati do smrti, nego se ono rađa i nastaje po svakodnevnim jednostavnim i malim gestama dobrote i ljubavi koju pokazujemo jedni drugima ne računajući na nagradu ili priznanje.

U nastavku je naglasio da svetkovina Krista Kralja ne sugerira demonstraciju Božje veličine, snage i sile niti klanjanje njegovu gospodstvu, koje bi izazivalo strahopoštovanje i sugeriralo podanički odnos pred Bogom, nego svjedoči o Božjoj solidarnosti, dobroti i ljubavi prema svakom njegovom stvorenju. Krist Kralj se također poistovjetio sa svakim čovjekom i stavio se na njegovo mjesto i u njegovu kožu. I zato je njegovo kraljevstvo jednako otvoreno i jednako poželjno i privlačno svima.

Nadbiskup Hranić zaključio je homiliju obraćanjem lektorima u kojem je naglasio važnost i ozbiljnost te službe kroz samu povijest pa sve do danas. Nadbiskup je lektorima naglasio da od trenutka primanja službe lektorata, Božja riječ u njihovim životima mora postati ono središnje, sva njihova ljubav i radost.

Nakon homilije uslijedio je obred podjele službe lektorata, nakon čega je nastavljeno euharistijsko slavlje.