Zagreb, (IKA) – Sida Košutić, Milutin Cihlar Nehajev, Čuka Jakov, Fran Mažuranić, Petar Grgec samo su neka od imena hrvatskih autora zastupljenih u bogatoj osobnoj biblioteci dr. Ljubomira Marakovića čiji novi ponosni vlasnik postaje Biskupijska knjižnica Varaždin. Na prijedlog nasljednika dr. Marakovića, Knjižnica je preuzela daljnju brigu o čuvanju, obradi te prezentiranju javnosti Marakovićeve biblioteke koja sadrži nekoliko tisuća knjiga na hrvatskom i drugim stranim jezicima te časopise Luč i Hrvatska prosvjeta koje je neko vrijeme uređivao i sam dr. Ljubomir Maraković. Biblioteka sadrži i kompletna godišta časopisa Hrvatska straža te nekoliko časopisa na stranim jezicima poput The studio i dr.
Tom su prigodom nasljednici Jasna Bernard, dr. Darko Richter i dr. Davor Richter u kući u kojoj je posljednje godine svoga života proveo dr. Ljubomir Maraković, ugostili varaždinskog biskupa Josipa Mrzljaka te voditeljicu Biskupijske knjižnice Varaždin Irenu Gotal. Bila je to prilika da se evociraju mnoge obiteljske uspomene i da se dotakne samo djelić onoga što je u svome životu radio i svjedočio „ujo Ljubo” kako su ga u obitelji nazivali.
Dr. Ljubomir Maraković, hrvatski književni i kazališni kritičar, rođen je u Topuskom 17. lipnja 1887. godine. Nakon završene isusovačke gimnazije u Travniku, studira slavistiku i germanistiku u Beču, gdje 1909. g. i doktorirao temom o Vili Slovinki J. Barakovića. Bio je jedan od osnivača hrvatskoga katoličkog pokreta te je četiri godine uređivao časopis Luč. Kao gimnazijski profesor djeluje u Banjoj Luci gdje je ostavio jak utjecaj na svoga učenika, danas blaženika Ivana Merza. Kao profesor u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu radi od 1919. do 1945., dva desetljeća uređuje Hrvatsku prosvjetu, a od 1941. bio je urednik za film, poredbenu književnost i teoriju književnosti Hrvatske enciklopedije. Na Visokoj pedagoškoj školi u Zagrebu profesorom postaje 1944. godine, ali je već 1945. bio suspendiran kao profesor s državnih učilišta, te 1947. osuđen i zatvoren s dvogodišnjim gubitkom političkih prava. Na Interdijecezanskoj nadbiskupskoj gimnaziji predaje od 1949. godine.
Bio je vrlo utjecajan hrvatski književni i kazališni kritičar te jedan od prvih filmskih kritičara u razdoblju između dva rata. Zagovarao je književnost kršćanskoga katoličkog nadahnuća i isticao vrijednost katoličkih pisaca. Napisao je i objavio sljedeća djela: Nov život (1910.), Novi pripovjedači: kritičke studije i minijature (1929.), Pučka pozornica: bit i uspjesi nestručne pozornice (1929.), Hrvatska književnost 1860-1935: stilski-razvojni pregled (1936.), priredio je antologije Moderni hrvatski pripovjedači (1934.) i Hrvatska književna kritika (1935.), a posthumno mu je tiskana monografija Petar Preradović (1969.) Preminuo je u Zagrebu 22. veljače 1959. godine.