Misno slavlje, u koncelebraciji s katedralnim župnikom don Antom Mateljanom, predvodio je fra Petar Grubišić, TOR. Liturgijsko pjevanje predvodili su udruženi Zbor Župe Svete Obitelji s voditeljicom s. Kristijanom Čapetom i Zbor sestara Milosrdnica pod ravnanjem s. Mirte Škopljanac-Mačina.

Fra Petar je u propovijedi povezao devetnicu svetom Dujmu i sjećanje na 800. obljetnicu preminuća svetoga Franje. Govorio je o svetosti kao Božjem daru i pozivu upućenom svakom kršćaninu. Podsjetio je kako je pojam svetosti u Starom zavjetu bio vezan uz Boga, onoga koji nadilazi ljudske kategorije, dok se po Isusu Kristu taj poziv proširuje i na one koji s Bogom surađuju. Sveti Dujam, koji je život položio svjedočeći vjeru u Krista, i sveti Franjo, koji je vjernost Gospodinu očitovao drukčijim, ali jednako snažnim putem, pokazuju kako svetost nije udaljena stvarnost, nego konkretan način života. „Pozvani smo i mi na svetost“, istaknuo je propovjednik, dodavši da se taj put najbolje razumije promatrajući Krista.

Polazeći od evanđeoskog odlomka o pranju nogu učenicima, fra Petar je istaknuo kako Isus u oproštajnom govoru ne ostaje samo na riječima, nego svojim djelom pokazuje što znači ljubiti na Božji način. Gesta pranja nogu, koja je pripadala onima nižega položaja, otkriva Boga koji ne traži da bude služen, nego sam služi u poniznosti. „On je došao da služi, ne da bude služen“, naglasio je propovjednik, pojasnivši kako se u toj poniznoj gesti očituje ljubav bez pridržaja, bez računice i bez prethodnih zasluga onih koji su ljubljeni. Za razliku od ljudske ljubavi koja često traži korist, Isusova ljubav potpuno je besplatna i usmjerena prema dobru drugoga.

U završnom dijelu propovijedi fra Petar je naglasio kako Isus učenicima ne kaže najprije da ljube njega, nego da ljube jedni druge. Upravo se u ljubavi prema bližnjima, osobito prema onima koji su prezreni, obeshrabreni, na rubu i potrebni utjehe, očituje autentično nasljedovanje Krista. Podsjetio je i na primjer svetoga Franje koji je, duboko pogođen Kristovom ljubavlju, govorio kako „ljubav nije ljubljena“.

Pozvao je vjernike da se u vremenu devetnice uče takvoj ljubavi: otvorenoj, poniznoj i neinteresnoj ljubavi koja ne pita za zasluge, nego traži način kako drugome donijeti razumijevanje, blizinu i srce. Na kraju je potaknuo vjernike da upravo takav način života postane njihova svakodnevica, podsjetivši kako je to živio i sv. Franjo, duboko dirnut činjenicom da bezuvjetna Božja ljubav često ostaje bez odgovora. Pozvao je okupljene da se otvore toj ljubavi i u njoj rastu, svjedočeći je konkretnim djelima u odnosima s drugima. Zaključio je snažnom mislima sv. Franje: „Ljubav nije ljubljena“, pozvavši vjernike da svojim životom budu odgovor na tu neuzvraćenu ljubav..

Nakon misnog slavlja uslijedilo je euharistijsko klanjanje za duhovna zvanja koje je predvodio don Vedran Torić, biskupski vikar za kler i rektor Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu.