Kompolje, (IKA) – U župnom domu u Kompolju svećenici Otočkoga dekanata održali su u ponedjeljak 16. travnja svoj redoviti mjesečni radni sastanak. Susret je kao i uvijek započeo molitvom Trećega časa iz Časoslova naroda Božjega. Nakon toga je dekan mons. Tomislav Šporčić pozdravio kolege svećenike i najavio dnevni red.

Slijedilo je razmatranje o temi Vazmeno otajstvo u životu svećenika, koje je održao domaćin don Anđelko Kaćunko, kompoljski župnik. Izlaganje u četiri kraća dijela, na temelju nekoliko meditacija pape Benedikta, istaknulo je vezu Posljednje večere, Križa i Uskrsnuća. U prvom dijelu naglasak je na činjenici kako je židovska Pasha bila obiteljski blagdan pa je i Isus slavio Pashu s skladu s tim propisom – “u kući sa svojom obitelji, s apostolima, koji su postali njegovom novom obitelji” – iskoristivši pravilo da hodočasnici u Jeruzalem mogu utemeljiti udruženje koje će “za onu noć tvoriti kuću i pashalnu obitelj” pa je Pasha postala također blagdan kršćana. I tako je Crkva “novi grad kao Isusova obitelj, živi Jeruzalem, a njena je vjera brana i zidina protiv prijetećih snaga kaosa koje žele razoriti svijet. Njene su zidine učvršćene znakom krvi Isusa Krista, tj. ljubavlju koja ide do kraja te je beskrajna. Ta je ljubav moć suprotna kaosu, to je kreativna snaga koja uvijek iznova utemeljuje svijet, narode i obitelji te nam na taj način nudi ‘shalom’, mjesto mira u kojemu možemo živjeti jedni s drugima, jedan za drugoga i usmjereni jedni na druge”, naveo je izlagač Papine riječi, naglasivši kako je znakovito – a u kontekstu aktualnih prijepora oko tzv. Istanbulske konvencije i vrlo aktualno – to što papa često spominje obitelj i “snage kaosa koje se gnijezde u srcu čovjeka i prijete svijetu”. A “iz iskustva znamo da tehnika i novac sami ne mogu ukloniti organizacijsku sposobnost kaosa. To mogu samo izvorni bedemi koje nam je Gospodin dao i nova obitelj koju je ustanovio” odnosno Crkva, naglasio je izlagač, dodavši zanimljivu misao pape Benedikta kako zbog svega toga “pashalna proslava, koja je do nas stigla od nomada preko Izraela i Krista, u svome najdubljem značenju ima istaknutu političku važnost. Također kao narodi, ovdje u Europi, imamo potrebu vratiti se našim duhovnim temeljima, ako se ne želimo izgubiti u samouništenju”.
U drugom dijelu izlaganja don Anđelko je istaknuo kako nam “Isusova smrt daje ključ za razumijevanje Posljednje večere, koja je anticipacija smrti, preobraženje nasilne smrti u svojevoljnu žrtvu, u čin ljubavi koja je otkupljenje svijeta”. A treći dio bio je kratko tumačenje kako “Večera, Križ i Uskrsnuće čine jedno nedjeljivo vazmeno otajstvo. Teologija Križa je Uskrsnuće, budući da je Uskrsnuće božanski odgovor i božansko tumačenje Križa. Teologija Križa je vazmena teologija, teologija pobjedne radosti također i u dolini suza”.
U završnom dijelu izlagač je istaknuo “poveznicu” Pashalnog otajstva sa svećeničkom pastoralnom praksom, naglasivši značenje zadaće i poslanja koje nam je Krist dao da u svijetu učinimo sve narode njegovim učenicima, tj. da, kako papa Benedikt kaže, evanđeoskom svetošću prožmemo profanost svijeta, jer “postoji sveto otajstvo Boga, gorušičino zrno evanđelja, koje se ne poistovjećuje sa svijetom, nego je određeno da uskvasa sav svijet”. A za svećenika je “ključ uspjeha” u tome da “ostavi sve” jer će dobiti sve odnosno treba “imati samo početnu hrabrost, prvi darovati ono jedno, poput Petra koji je na Gospodinovu riječ ujutro izvezao na pučinu, tj. darovao jedno, a primio stostruko”.

U nastavku rada don Anđelko je iznio nekoliko mogućih posljedica ratifikacije tzv. Istanbulske konvencije”, koja duboko zadire i u crkvenu praksu, običaje i odredbe kanonskog prava te, ovisno o tumačenju nekih paragrafa, može dovesti do kaznenog progone zbog uskrate vjenčanja “rodnim mladencima” ili zbog neotkrivanja ispovjedne tajne. U raspravi koja je slijedila komentirani su nastupi nekih naših biskupa i izjava HBK u svezi s Konvencijom. Svećenici su se složili da HBK u buduće u sličnim okolnostima treba djelovati brže, jasnije, odlučnije i s određenim kratkim uputama u obliku letka.

U drugom dijelu radnoga susreta svećenicu su najprije dogovorili pojedinosti za organiziranje dekanatskoga Obiteljskog hodočašća na Krasno (12. svibnja) – program, tiskanje prigodnog biltena te mogućnosti organiziranog prijevoza, a dekan je posvijestio važnost animiranja vjernika u župama kad je riječ o takvim skupovima.
Na koncu sastanka bilo je riječi također o biskupijskom susretu crkvenih pjevača i zborova na Udbini (21. travnja) te o mogućem novom tečaju o braku u Otočcu.