Uime odgojitelja i bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa dobrodošlicu je poželio bogoslov Josip Dedić, generalni duktor, koji je podsjetio da je u krajevnoj Crkvi u Bosni i Hercegovini u tijeku Misijska godina, ističući da „misionarsko djelovanje ne mora biti u misijskim zemljama, nego ono mora biti svjedočenje za Krista, ovdje i danas“. Spomenuo je da u ovom međubiskupijskom bogoslovnom sjemeništu trenutačno žive i studiraju 23 bogoslova iz četiri biskupije u Bosni i Hercegovini: 18 za Vrhbosansku nadbiskupiju, 1 za Banjolučku, 3 za Mostarsko–duvanjsku te 1 za Trebinjsko–mrkansku biskupiju. Dodao je da u zajednici djeluje nekoliko sekcija te posebno istaknuo misijsku sekciju kroz koju su bogoslovi povremeno uključeni u rad Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela u Sarajevu te na različite načine pomažu misionarima s područja Bosne i Hercegovine koji djeluju u misijskim zemljama.

Pozdrav vrhbosanskom nadbiskupu kardinalu Vinku Puljiću i njegovim najbližim suradnicima u Ordinarijatu, odgojiteljima, profesorima Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu, svećenicima, redovnicama, bogoslovima Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater u Sarajevu, studentima i svim okupljenima poželio je rektor preč. Josip Knežević.

Tijekom akademije prikazan je kratki dokumentarni film o članu Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Vjeki Ćuriću, misionaru u Africi rodom iz župe Vrhbosanske nadbiskupije Osova pokraj Žepča koji je darovao život iz ljubavi prema bližnjemu. Dokumentarni film o fra Vjeki i njegovim „garonjama“, kako je od milja zvao svoje afričke prijatelje za koje je darovao i svoj život, režirala je Marina Knežević, urednica vjerskog programa na Federalnoj televiziji.

Nazočnima se kratko obratio i kardinal Puljić pozivajući okupljene, a posebno bogoslove, da nasljeduju primjer Blažene Djevice Marije kako bi sav njihov život bio trajni odgovor Gospodinu: „ Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ (Lk 1,38).

Uslijedilo je svečano euharistijsko slavlje koje je u sjemenišnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda predvodio kardinal Puljić uz koncelebraciju sjemenišnih poglavara i profesora KBF-a i drugih svećenika.

Tijekom mise među kandidate za đakona i prezbiterat primljeni su vrhbosanski bogoslovi: bogoslov Josip Marković iz župe sv. Ivana Krstitelja Lug-Brankovići pokraj Žepča te bogoslovi iz župe Presvetog Srca Isusova Prozor Ilija Jurić i Josip Papak.

Nakon riječi dobrodošlice, rektor Knežević podsjetio je da se, u skladu s dugom tradicijom, upravo na svetkovinu Blagovijesti primaju bogoslovi Vrhbosanske nadbiskupije među kandidate za đakonat i prezbiterat. Poseban pozdrav uputio je roditeljima i rodbini bogoslova te zahvalio kardinalu Puljiću što ovu sjemenišnu zajednicu uvijek prati „očinskom brigom i molitvom“.

Uvodeći u misno slavlje, kardinal Puljić potaknuo je sve nazočne na molitvu „da bi ova Stadlerova institucija odgovorila svome poslanju – formaciji budućih svećenika“. „To je i zapovijed Isusova: ‘Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju’”, kazao je kardinal Puljić, potičući i na molitvu za sve pokojne koji su u ovoj instituciji živjeli, radili i ostavili u baštinu svoj životni vijek, kao i za sve dobročinitelje, zahvaljujući kojima, kako je kazao, ova institucija može živjeti i preživjeti.

U propovijedi kardinal Puljić je kazao da Marija kroz navještaj u Nazaretu pokazuje i dokazuje svoju vjeru i povjerenje u Boga. „Kad joj anđeo dolazi, ona samo nastavlja ono što je dosad činila, a to je surađivala s Božjom milošću. Ako želimo istinski usvojiti Marijine ‘manire’, u prvom redu treba naučiti kako s milošću surađivati tako da nas ništa neće iznenaditi. Marija je dosad surađivala, a sad kad je čula da je ovaj navještaj Božje djelo, nije joj bio problem reći ‘Evo me’ jer je živjela već svoju suradnju s Bogom. I zato je mogla reći iz jednostavnog srca ‘Evo me’“, naglasio je kardinal Puljić, dodavši da, „ako želimo usvajati taj Marijin duh u svojem životu vjere, valja usvojiti u prvom redu njezinu malenost i njezinu poniznost jer samo maleni i ponizni mogu vjerovati“.

Potičući okupljene da budu raspoloživi za Božje djelo – vršiti volju Božju, kardinal Puljić kazao je da je za to potrebno nadvladati sebičnost koja čovjeka blokira da zna ljubiti, da se zna predati i da zna biti velikodušan. „Svi ovi događaji među ljudima – napetosti, nerazumijevanje i sukobi – u biti svi oni izviru iz sebičnosti, iz oholosti“, upozorio je kardinal Puljić te dodao da se sebičnosti čovjek ne može osloboditi bez žrtve te da se upravo kroz formaciju, kroz male žrtve, svećenički kandidati odgajaju za velikodušnost. Rekao je da se danas u obitelji malo priča o potrebni žrtvovanja za Boga i bližnjega kao da je riječ o nečem sramotnom i besmislenom. „A zapravo samo spremnošću na žrtvu možemo stvarati i osvajati nutarnju slobodu“, riječi su kardinala Puljića koji je pozvao bogoslovnu zajednicu da se ne da zagušiti ovosvjetskim željama, planovima, idejama i bukom koji priječe da Božja riječ prodre u srce.

„Zato je prevažno da ovakva svetkovina u nama upravo Marijin duh probudi, da se dogodi u nama utjelovljenje Božje riječi jer Bog traži gdje će se utjeloviti. ‘I neka mi bude po tvojoj riječi’ – lako je to izgovoriti, lijepo to zvuči, ali biti uvjerljiv – to ide iz ponizne vjere, iz raspoloživosti srca i velikodušnosti predanja“, kazao je kardinal Puljić, pojasnivši potom mladićima koji su postali kandidati Vrhbosanske nadbiskupije da se ovim životnim korakom oni ne opredjeljuju za nekog čovjeka ili instituciju nego za Bogočovjeka. Potaknuo ih je da im Marijin duh bude životno opredjeljenje te da u život ne idu podijeljena srca već cjelovitim srcem i istinskim predanjem jer će samo tako Bog izvoditi svoje djelo kroz njihove živote. Kazao im je da se ne plaše ako ne budu znali što Bog s njima planira jer, naposljetku, to nije znala ni Marija, ali da „jasnoća dolazi u trenucima kada prihvaćamo volju Božju“.

Tijekom mise liturgijsko pjevanje animirao je Bogoslovski zbor „Stjepan Hadrović“.