Uz domaćeg župnika fra Antu Tomasa i provincijala franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozu Marinčića suslavilo je još tridesetak svećenika među kojima nekoliko gvardijana iz župa provincije.

Na ovom povijesnom događaju, osim malobrojnih plehanskih povratnika i troje franjevaca koji u Plehanu žive i djeluju, okupili su se mnogobrojni vjernici plehanskoga kraja raseljeni diljem svijeta, visoki dužnosnici i brojni predstavnici društveno-političkih vlasti iz BIH i Hrvatske te predstavnici svih vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini.

U prigodnoj homiliji kardinal Puljić pojasnio je ulogu i važnost gradnje samostana u kojem, kako je rekao, „redovnici živeći zajedno odgajaju se za poslušnost nesebičnost, velikodušnost te sposobnost ostvarivanja triju svojih zavjeta: poslušnosti, čistoće i siromaštva.“

Samostan je gnijezdo koje odgaja čovjeka da sazrijeva u vjeri, odanosti Bogu i raspoloživosti za služenje Crkvi. Zato ovaj samostan samo nastavlja tradiciju jer samostan je jedna nova obitelj u kojoj sazrijevamo u kršćanskoj ljubavi. Nema ljubavi bez žrtve ni žrtve bez poniznosti. Zato je važno ovaj samostan doživjeti kao gnijezdo zajedništva, bratstva, ali i kao oazu u kojoj će se istinski moliti. Samostani su bili posebna škola molitve, ali i na svoj su način kroz život vjere i molitvom odgajali kulturu, utkavši vjeru u kulturu naroda“, rekao je kardinal.

Pojašnjavajući simboliku kamena temeljca rekao je da on označava Isusa Krista – čvrstu stijenu na kojoj gradimo život vjere te ustvrdio: „Kamen temeljac je simbolika, ali i poruka da u svemu što živimo i radimo oslanjamo se na Krista, jer je on kamen temeljac. Važno je znati na čemu gradimo svoj osobni i zajednički život i biti svjesni da dio sebe ugrađujemo u to zdanje.“

Posebno se osvrnuo na žrtvu koju su podnijeli naši pokojni branitelji, poručivši da moleći za njih moramo cijeniti i voljeti ono za što su oni ginuli. Utvrdio je da i o tome ovisi povratak stanovnika toga kraja na svoja ognjišta. Svjestan uvjeta u kojima žive povratnici ohrabrio ih je posjetivši da svako vrijeme ima svoju težinu i križeve te ih pozvao da se ne daju shrvati od beznađa, već da dodirivajući Isusa dopuste da ih On ozdravlja, jača i pomogne dostojanstveno nositi križ te hrabro graditi budućnost.

Upozorio je da su predstavnici vlasti i predstavnici Crkve pozvani zajedno zauzimati se za izgradnju i obnovu tih porušenih krajeva.

Pozvani smo hrabro nositi svoj križ i tako mladima svjedočiti vjeru, nadu i pouzdanje u Boga. To je smisao kamena temeljca – onoga na kojega se oslanjamo, s kime računamo kako bi mogli graditi budućnost. Želim da ova svečanost probudi u nama pouzdanje u Boga, da s Bogom računamo, pa će i čovjek imati više mjesta u našim životima. Kao što samostan odgaja za zajedništvo i bratstvo tako i euharistija nas odgaja za zajedništvo i bratstvo da bi među nama bilo više sloge i zajedništva“, poručio je na kraju kardinal Puljić.

Na kraju mise uslijedila je procesija iz crkve do gradilišta gdje je uz prigodan program, koji je vodio samostanski vikar fra Franjo Dalibor Stjepanović, kardinal Puljić blagoslovio kamen temeljac i gradilište.

Obećavši svoju financijsku pomoć u gradnji samostana, prigodnim riječima obratili su se nazočni visoki dužnosnici: u ime Vlade Republike Srbije zamjenica predsjednice vlade Srebrenka Golić; u ime premijera Republike Hrvatske državni tajnik središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Nikola Mažar; u ime zagrebačkog gradonačelnika Vjekoslav Jeleč te predsjednik HDZ-a BiH i predsjednik Hrvatskog narodnog sabora u BiH Dragan Čović.

U kamen temeljac, koji je isklesao i obradio plehanski povratnik Marko Princip, ugrađena je povelja o gradnji samostana koju su uz kardinala potpisali plehanski gvardijan Tomas i provincijal Bosne Srebrene Marinčić.

Slavlje je pjevanjem pratio zbor župe Male Gospe iz Ulica kod Brčkog predvođen na orguljama s. Ivankom Darojković iz Slavonskog Broda.

Franjevci, koji su u Plehanskom kraju u Bosanskoj Posavini prisutni još od srednjega vijeka oduvijek su bili prepoznatljivi ne samo kao duhovni pastiri nego i kao čuvari hrvatskog identiteta u tom kraju. Početkom 18.stoljeća na tadašnjem širem plehanskom području osnovana je prva župa. Prvi samostan sagrađen je 1874.
U ovoj povratničkoj župi u kojoj je prije Domovinskog rata živjelo 8120 Hrvata katolika, a danas tek 90-ak uglavnom starijih i nemoćnih, žive i djeluju tek trojica franjevaca na čelu s gvardijanom fra Antom Tomasom.

Iako su dušobrižnici tek malog broja povratnika, koje gvardijan naziva „apostolima mira i dobra“, franjevci su ovdje jako zaposleni. Oni su ovoj maloj zajednici, ne samo duhovni pastiri, već često i medicinski djelatnici i socijalni radnici – štogod je potrebno, a zadnjih dvadesetak godina prepoznatljivi su i kao graditelji.

Važnost polaganja temelja za ovaj samostan sadržana je i u, ne tako davnoj, prošlosti. Nakon što je zauzela Plehan i cijeli okolni kraj, 2. srpnja 1992, godine, neprijateljska vojska je srušila plehansku župnu crkvu sv. Marka. Prilikom miniranja porušen je i samostan na Plehanu, sagrađen 1932. godine. Kako su narednim danima u potpunosti razoreni i devastirani ostaci samostana i svih popratnih zgrada, kao i sve kuće, katolički puk pred ratnim je strahotama otišao u izbjeglištvo. Prvi se na Plehan vratio gvardijan fra Ivan Ćurić koji je na temeljima gospodarskih zgrada započeo gradnju privremenog samostan u kojem sada u nepovoljnim uvjetima žive i djeluju trojica franjevaca.

Uz pomoć plehanskog puka i donacija sagrađena je nova plehanska crkva, koja se iznutra polako obnavlja. Budući da u plehanskom okrugu trenutno živi i djeluje petnaest franjevaca, izgradnja novoga samostana omogućit će im da svoje svećeništvo i franjevaštvo žive dostojno svoga poziva, a ponajviše u starosti kada svi dolaze na Plehan.