Sve nazočne na početku je pozdravila doc. dr. sc. Sanda Smoljo-Dobrovoljski, voditeljica Centra za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije i profesorica na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i Sarajevu. Spomenula je da proces promatranja, promišljanja i analiziranja obiteljskih dinamika u Vrhbosanskoj nadbiskupi traje još od otvaranja ovog Centra 2014. godine. Kazala je da se od početka Centar bavi načinom komuniciranja u braku. „To je jedno zaista veliko polje na kojem se može i treba raditi i iz psihološke, pedagoške i duhovne dimenzije“, istaknula je, između ostaloga, pojasnivši da je cilj simpozija „analizirati, identificirati, vidjeti sliku obitelji, danas kršćanskih obitelji, vidjeti koje su ne samo slabe strane, nego koje su i jake strane naših obitelji i na tom stupu jakosti izgrađivati i pokušati nadvladavati ove točke bolne koje su problematične“.

Potom je dekan KBF-a Darko Tomašević uputio iskren pozdrav nazočnima izrazivši radost da se upravo na KBF-u, koji je i jedan od suorganizatora, održava simpozij o obitelji. Zahvalivši svima uključenima u organizaciju, istaknuo je da predavači nisu samo stručnjaci za teme koje će predstaviti nego su u većini i „istinski prijatelji ovih KBF-a i Ureda za obitelj i cijele Vrhbosanske nadbiskupije“. Dodao je da mu je osobito drago zbog izbora ovakve „krucijalne“ teme o „načinima jačanja obitelji“. Podsjetio je na misao prema kojoj obitelj nije samo „najvažnija stvar“ već je, zapravo, „sve“.

Skupu se obratio i nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata mons. Tomo Vukšić koji je pozdravio sve u ime Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, čiji je predsjednik, kao i u svoje ime, i u ime Vrhbosanske nadbiskupije.

„Pozdravljam svako nastojanje za dobro i korist obitelji. Takva djela uvijek su bila važna jer obitelj vazda zaslužuje poštovanje i podršku, a posebice u vremenima kad je obitelj ugrožena. U tom smislu, vrlo se radujem što je naš Bogoslovni fakultet u suradnji s Centrom za savjetovanje i Uredom za brak i obitelj naše nadbiskupije organizirao ovaj simpozij, koji će se baviti osnaživanjem obitelji pod psihološkim i duhovnim bitom. On će svojim prilozima i zaključcima, vjerujem, biti od velike koristi svima koji žele pomoći obitelji, a osobito dušobrižnicima i drugim crkvenim djelatnicima, a i drugima, koji žele biti psihološka i duhovna potpora obiteljima našeg vremena“, rekao je nadbiskup Vukšić te prenio pozdrave predsjednika Vijeća za obitelj BK BiH mons. Marka Semrena, pomoćnog biskupa banjolučkog.

„Svi se radujemo što nastojite, kako ste obznanili, istaknuti važnost kršćanske obitelji kao temeljne zajednice ljudskoga društva, osvijestiti bolne točke današnje kršćanske obitelji, prepoznati mjesta rasta obiteljskoga zajedništva, pomoći obiteljima u nadvladavanju poteškoća te potaknuti razvoj psihološke i duhovne otpornosti obitelji u vremenu velikih promjena. Po uzoru na Svetu Obitelj neka sve obitelji rastu u uzajamnoj ljubavi i poštivanju svojih članova. I neka napreduju u dobroti i solidarnosti s drugima. A sve vas, sudionike simpozija, neka Isus Krist, koji je izabrao biti sin ljudske obitelji, blagoslovi i obdari krepošću ustrajnosti u vašim plemenitim nastojanjima“, poželio je nadbiskup Vukšić.

Prvo predavanje na temu „Suosjećati i ljubiti: ostvarenje bračnog i obiteljskog poziva“ održao vlč. doc. dr. Josip Bošnjaković, psihoterapeut i profesor na KBF-u u Đakovu. Govoreći iz perspektive psihologije, duhovnosti i prakse, istaknuo je da je suosjećanje vezano uz ljubav te da nije isto „imati suosjećanje“ i „biti suosjećajan“. Pojasnio je da ‘suosjećanje’ načelno uključuje nekoliko elementa: prvo, prepoznati patnju drugih i vidjeti patnju jer je suosjećanje „relacijska norma“, drugo, razumijevati da se svi mogu naći, prije ili kasnije, u situaciji osobe koja pati i treće, suosjećanje uključuje empatiju koja jednostavno znači staviti se ‘u cipele druge osobe’. ‘Suosjećanje’ znači ne samo razumijevati drugu osobu i biti svjestan sebe, nego i biti spreman nešto poduzeti kako bi se poboljšalo trenutna situacija druge osobe“, rekao je vlč. Bošnjaković primijenivši to onda na obiteljsku perspektivu. Kao posljednje načelo naveo je motivaciju za djelovanje kako bi se olakšala patnja druge osobe.

Dr. Bošnjaković je potom pojasnio da bi suosjećanje trebalo doprinijeti da osobe „od objekta postanu subjekti“. „Dakle, da se ne gleda i ne vrjednuje osobu prema onome što ona čini, nego ono što ona zaista jest“, istaknuo je prof. Bošnjaković dodajući da je „suosjećajna ljubav“ sposobna kod drugih ljudi „vidjeti ono što oni mogu postati“. „Pa i u psihoterapiji, kada ljudi dolaze na psihoterapiju ili na savjetovanje, kao individualne osobe ili kao parovi, preduvjet uspjeha psihoterapije jest da vide ono što osobe mogu postati i da ne gledaju samo ono što trenutno osobe jesu, suosjećajući s njihovom trenutnom situacijom“, kazao je vlč. Josip podsjetivši na „jedan od najkraćih poziva u Bibliji“, gdje Krist pokazuje suosjećanje pozivajući carinika Mateja da pođe za njim. „On ustaje i pođe za njim. Što se to toliko dogodilo i tako lijepo u tome susretu? Govoreći iz perspektive suosjećajne ljubavi rekao bih da je Krist, ili da je on vidio da Krist, u njemu vidi trenutno više nego što on sam kod sebe vidi“, kazao je vlč. Josip.

„Osoba koja suosjeća, ne samo da doprinosi poboljšanju kvalitete života druge osobe, nego i sama počinje biti bolje i počinje biti dobro. Suosjećanje i suosjećajna ljubav je obnavljanje, stvaranje i uskrsnuće osobe u odnosu s Bogom i s ljudima“, poručio je prof. Bošnjaković koji je izlaganje zaključio riječima: „Na tragu suosjećanja rekao bih da je za otpornost važno imati barem jednu osobu koja je sposobna pokazati suosjećanje u našoj trenutno životnoj situaciji“, rekao je profesor Bošnjaković dodajući da isto tako treba nastojati povećati blagostanje u životu drugih osoba.