Organizatori seminara bili su: Vijeće za bogoslovna i Vijeće za mala sjemeništa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije. Na seminaru, koji je moderirala voditeljica Centra dr. sc. Sanda D. Smoljo, sudjelovali su bogoslovi i sjemeništarci iz BiH: 35 bogoslova s Franjevačke teologije, 23 bogoslova iz Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, 12 bogoslova iz Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater u Sarajevu te 8 sjemeništaraca iz Nadbiskupijskog sjemeništa Petar Barbarić u Travniku i trojica od četvorice sjemeništaraca iz Franjevačkog sjemeništa u Visokom te 1 postulant.

Dobrodošlicu svima uputio je predsjednik spomenutih Vijeća kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, te prenio pozdrave članova Biskupske konferencije. „Milost pretpostavlja narav. Zato je prevažno to dvoje uskladiti odnosno odgojiti zdravu narav kako bi što bolje surađivala s Božjom milošću. Želim da nam ovaj dan protekne u ljudskoj i duhovnoj formaciji“, kazao je kardinal Puljić.

Dr. Sanda ukratko je predstavila predavača te spomenula da je dr. Guarinelli svećenik Milanske nadbiskupije, rođen u Milanu 1960. godina. Stekao je licencijat iz teologije i psihologije na Papinskom sveučilištu Gregoriana, a specijalizaciju iz psihoterapije završio u Adlerovoj školi u Torinu. Nadalje, dodala je kako je dr. Guarinelli stalni izvanredni profesor psihologije na Teološkom fakultetu sjeverne Italije, klinički psiholog u Nadbiskupijskom sjemeništu u Milanu, gost predavač psihologije na Školi za djelatnike u formaciji u Salamanci (Španjolska), na Višem institutu religijskih znanosti u Milanu te na Salezijanskom sveučilištu u Torinu.

Dr. Guarinelli u uvodnom dijelu kazao je da sa svećeničkim kandidatima želi razmišljati o nekoliko temeljnih pitanja koja se tiču afektivnog života posvećene osobe: sjemeništarca, bogoslova, redovnika i redovnice. Temu seminara obradio je kroz tri predavanja. U prvom izlaganju naglasio je važnost cjelovitog proučavanju osobe u njezinoj tjelesnoj, psihološkoj i duhovnoj dimenziji. Ističući kako se psihološka i duhovna dimenzija u iskustvu isprepliću, ukazao je na opasnosti i posljedice koje nastaju kada se razdvaja naravno i nadnaravno u čovjeku. Kako bi pomogao mladim osobama u formaciji da sebe bolje upoznaju i da se ne plaše pogledati u svoju nutrinu, ranjivosti, prikazao je život značajnih biblijskih figura, njihove psihološke, ali i duhovne nedostatke, te objasnio kako „stara“ biografija, prošlost, koja je ponekada bila i moralno upitna, nakon poziva, iskustva odnosa s Bogom biva transformirana. Zapravo, novost zvanja je transformacija osobe, od starog čovjeka učiniti novog. Ovo je posebno vidljivo u životu Petra koji od običnog ribara postaje ribar ljudi.

U drugom dijelu dr. Guarinelli govorio je o afektivnoj zrelosti referirajući se na Ratio fundamentalis institutionis sacerdotalis, ali i na biološke datosti, kao i na obiteljsko okruženje koje potiče ili blokira afektivni rast. Pored afektivne zrelosti istaknuo je važnost evolucijskih zadataka, relacijske i kršćanke zrelosti koju kandidat stječe kroz formacijske etape. Put sazrijevanja je postupan, nema skokova, i sastoji se, između ostalog, u prihvaćanju slabosti, ranjivosti, koja može postati mjesto rasta i susreta s Bogom. Ranjivost je dio normalnog razvoja, a prava anomalija je perfekcionizam, podsjetio je dr. Guarinelli. U trećem, završnom dijelu govorio je o pitanju identiteta, traženju i krizi identiteta, te o mogućim načinima nadvladavanja kriznih situacija u početnoj i trajnoj formaciji. Uz stručnu elaboraciju spomenutih tematskih cjelina, dr. Guarinelli je svoje izlaganje obogatio prikazom primjera iz pastoralne prakse, te time konkretizirao izrečeni sadržaj. Nakon predavanja uslijedila je plodna diskusija u kojoj su bogoslovi postavljali pitanja te dali svoju refleksiju na prethodna izlaganja.

Susret je završen misnim slavljem koje je predvodio kardinal Puljić uz koncelebraciju generalnog vikara Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađana Ćosića, profesora Guarinellija i drugih svećenika te sudjelovanje bogoslova i sjemeništaraca.

U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić kazao je da su svećenici, o čemu govori i prorok Zaharija u misnom čitanju toga dana, pozvani izgrađivati živi Božji hram. Dodao je da oni koje Bog poziva u svoju službu često ne razumiju ono što im Isus govori poput apostola koji ne razumiju kada im Krist govori da će biti predan ljudima i da će podnijeti muku i smrt. Istaknuo je da, unatoč propovijedanju, evanđelje teško osvaja čovjekov mentalitet jer se teško mijenja na bolje. „Ima nešto divno kod Isusa. On ne poziva savršene ljude. U tome možemo pronaći divnu utjehu jer nitko od nas nije savršen. On nas nije pozvao zato što smo savršeni nego zato što s nama ima svoj plan. Potrebno je biti raspoloživ za njegovo djelo. Prevažno je shvatiti da nas On usavršava kroz molitvu, sakramente, svoju riječ… Oblikuje nas“, kazao je kardinal Puljić podsjećajući na pobožni zaziv: „Isuse blaga i ponizna Srca, učini srce naše po Srcu svome!“. Potaknuo je bogoslove i sjemeništarce da otvore svoje srce volji Božjoj ističući da je, osim intelektualne izobrazbe, posebno važna formacija srca kako bi imali duha ljubavi kojeg je Isus imao.