Propovijed kardinala Puljića na 4. Obiteljski dan u BiH i 1. Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba

Draga braćo u biskupstvu,

draga braćo misnici,

draga braćo i sestre prisutni u ovoj crkvi Svete Obitelji

kao i vi, draga braćo i sestre koji nas pratite preko elektroničkih medija!

Danas ovdje slavimo 4. Obiteljski dan i slavimo 1. dan naših starih naših djedova i baka; tu su jubilarci, tu je i krštenje. Želio bih sve to povezati u ovoj svojoj besjedi.

Počet ću jednostavno od Onoga na kojem sve počiva, a to je Trojedini Bog. Sveti Ivan apostol nam je objavio da je Bog ljubav. Znamo da se prava ljubav nikad ne zatvara u sebe nego se dariva. Trojedini Bog koji je ljubav htio je  podijeliti božansku ljubav.  Zato je stvorio čovjeka – muško i žensko i dao im zadatak da rađaju djecu. To je prva zapovijed u Svetom Pismu. Zašto? Zato što Bog koji je ljubav stvorio ljude na svoju sliku i priliku, a plod ljubavi jesu djeca. Plod te ljubavi jesu djeca koja se rađaju u suradnji roditelja s Bogom pa donose život na ovaj svijet. Zato trebamo biti hrabri i ne dati se zavarati, zavesti i smutiti, ovim tobože u ime demokracije, stavovima koji su protiv tih Božjih zakona. Moramo uvijek jasno reći da je Božja iznad svih ljudskih Poštovanje svim zakonima, alo ako se oni protive Božjem zakonu, ne prihvaćamo ih. Zato želimo na ovaj dan obitelji na poseban način vratiti u svijest dostojanstvo obitelji.Ona je Božji dar, Božja ustanova i mi je moramo vrjednovati.

Ima jedna tajna. Čovjek je na neki način nestabilan i potrebno je tu hraniti ljubav koju je Bog utkao u čovjeka svojim stvaranjem. Čuli ste u evanđelju kao Bog se brine i čovjeka hrani. Mi smo dužni shvatiti da sve što je od Boga naša obveza. Jedna je od obveza hraniti i tijelo i dušu. Isto tako ljubav se potroši ako se ne dariva i ne hrani. Vi dobro znate da uljanice prestane gorjeti ako nema ulja. Tako i životna ljubav – ako nema što izgarati, ona se ugasi. A izgara se darivanjem, žrtvovanjem, zauzimanjem. Zato mi želimo obilježiti jubilej 25 i 50 ljeta bračnog zajedništva. U prvom redu zahvaljujemo Bogu jer je to Božji dar. Božji je dar da mi s Bogom smijemo surađivati i u toj ljubavi donositi živote na ovaj svijet, ali i moliti da ta vatra ljubavi živi i izgara da nikad ne posustanemo u Božjoj ljubavi.

Želim na posebna način naše obitelji hrabriti: ne dajmo se zavesti i smutiti. Kao pastoralac često sam vidio da se naši mladi, nakon što uđu u brak, vrlo brzo slome u zajedništvu. Shvatio sam da nisu ušli u brak iz ljubavi nego iz privlačnosti i tjelesne sklonosti. Tijelo nije tako snažno da drži trajnu vezu. Zato je potrebno da se kroz pripravu upoznaju, prihvate, surađuju i rastu u ljubavi.  Pripravljajući se za brak moraju shvatiti: njihovo je prihvatiti zajednički život, dijete i odgoj, prihvatiti da se zajednički žrtvuju jedno za drugo. Dijetu je potrebna posebna ljubav a njihova zajedništvu posebna   ljubav. Ne smije ohladiti njihova ljubav zato što su rodili dijete. Smatram da je ta priprava jako važno. Božji je dar da ulaze u zajedništvo, ali ulaze spremni prihvaćajući, poznajući i surađujući jedno s drugim. Čudno je da osoba koja uđe u brak ne shvati da treba moliti Božju milost. Nezamislivo je da njih dvoje, koji su u braku, nemaju vremena za zajedničku molitvu. Potrebno je izmoliti Božju milost.  Svi mi živimo od Božje milosti.

Želim spomenuti jednu stvar našeg vremena. Svjesni ste kako je ušao mentalitet sebičnosti: neću se patiti s djecom, dosta mi je dvoje djece . I onda imamo sebično društvo. Čudimo se kada dođu na vlast pa sebično reagiraju. Ništa čudno jer su odgojeni za sebičnost. Koliko puta se zna reći: neću da se moje dijete pati ako sam se ja patio. Nema nikoga da je u životu uspio ako se nije napatio. Moramo se učiti žrtvi i spremnosti da jedni s drugima izgaramo za Božju stvar.

Kad je riječ o prihvaćanju i života, želimo spomenuti ono što naglašava Papa: ne smijemo zaboraviti one koji su utkali svoje živote da mi živimo – to su naši stari.

Ispričat ću kako je unuka došla posjetiti svoju baku u staračkom domu pa pita: Bako, kako je to bilo kad je moj tata bio mali? A baka će: Nisam imala vremena jer sam radila pa sam ga stavljala u vrtić da se zabavlja dok ja radim. A unuka će: Ne čudim se, bako, što je tebe tata stavio u starački dom jer ti  nisi imala vremena za njega pa si ga stavljala u dječji vrtić kad je bio mali, a on sada nema vremena za tebe pa te je stavio u starački dom. Ima zaista situacija kada treba brinuti za stare. Valja shvatiti: bogatstvo života vlja prenijeti na mlade.

Spominjući se dana djedova, baka i starih, moramo vratiti radost obiteljskog zajedništva. Pa i onda kada drugi trebaju brinuti, ali da djeca dožive djeda i baku i da posebno vodimo brigu o onima koji su osamljeni. A osamljeni da shvate da nisu sami i da je Bog s njima te da mogu svoje žrtve prikazivati za svoju za djecu, za mlade i za zvanja.

Posebno bih spomenuo da je svaka naša obitelj prvo sjemenište gdje se odgajaju budući svećenici, redovnici i redovnice. Ne propovijedajući nego kroz zajednička molitvu koja stvara plodno tlo u srcu djeteta da, kad Bog posije sjeme, ono raste.. Vi znate što bi značilo da među nama ne bi bilo svećenika, uz sve poštovanje prema političarima. Izgubili bi sebe i svoj identitet. Zato je potrebno izmoliti nova zvanja. Nije čudo da je Isus pozvao: Molite gospodara žetve da pošalje radnika u žetvu svoju.

Želio bih progovoriti o krštenju. Svi smo mi kršteni, smo postali hram Duha Svetoga. Danas će mali Jakov primiti na sebe krsti i postati hram Duha Svetoga. To je svetište; dijete po krštenju postaje sveto mjesto Božje prisutnosti. Divan je Bog koji u nas ima povjerenja pa nam daje tu svetinju da se brinemo pa, osim roditelja da bude kum ili kuma koji će s roditeljima brinuti da ta svjetiljka se ne ugasi nego da gori snažnom vjerom. Tako se odgaja od malena vjera u srcu djeteta. Zato se radujem da danas da ovo danas zajedno slavimo i da zajedno doživimo ljepotu vjere koja se usađuje krštenjem, koja se povjerava roditeljima na odgoj. Svi smo mi odgojitelji u vjeri živeći svoju vjeru.

Neka nas ovaj dan nas utvrdi u vrednovanju Božji darova, svetosti braka, života, obiteljskog zajedništva i suradnje, ali potrebe da hranimo našu vjeru i ljubav kako bi imali iz čega gorjeti i živjeti.  Ne dajmo se zbuniti javnim mnijenjem, politikom ni bilo kojom slobodom koja sebi daje za pravo rušiti Božji zakon. Mi se držimo Božje riječi pa se nećemo izgubiti. Zato želim da nas ova slavlja utvrdi u čvrstoj vjeri di poslanju a svatko do nas ostvaruje ono što mu Bog povjerava. Amen