Na sam blagdan sv. Terezije koncelebrirano misu predvodio je banjolučki pomoćni biskup Marko Semren. U koncelebraciji su osim župnika Božinovića bili i trapist o. Zvonko Topić, prijedorski župnik vlč. Marko Vidović, župnik i gvardijan Petrićevca fra Domagoj Šimić, rektor katedrale vlč. Pero Ivan Grgić, mons. Anto Orlovac i domaći sin i župnik župe Pohoda Blažene Dvjevice Marije vlč. Žarko Vladislav Ošap.

Na misi su, osim župljana, sudjelovali i brojni vjernici iz okolnih župa, a u većem broju došli su i raseljeni župljani iz različitih država.

Liturgijsko pjevanje vodili su vjeroučenici i cijela okupljena župna zajednica predvođeni vjeroučiteljicom Blaženkom Ivekić.

Na početku mise župnik Božinović predstavio je kratku kroniku župe te pozvao sve nazočne, a posebno župljane da kažu „Tebe Boga hvalimo za župu, koja je u kratkom vremenskom periodu doživjela svoje cvjetne, ali i trnovite trenutke“.

Župa je dala tri duhovna zvanja: dva dijecezanska svećenika i jednu redovnicu, članicu Družbe sestara milosrdnica.

U svibnju 1995. u spaljenom župnom stanu izgorjeli su župnik Filip Lukenda i s. Cecilija Grgić.

Kod osnutka 1972. župa je brojila gotovo 2000 vjernika, a sada ih je 90-ak.

U prigodnoj propovijedi čestitajući 50. obljetnicu postojanja župe biskup Semren je istaknuo da „slavljenje obljetnice zahtjeva od nas tri stvari: osobno ispitivanje savjesti o prijeđenom putu za vrijeme ovih godina, suočavanje važnosti sadašnjeg trenutka i otvorenost prema budućnosti.“

Razmišljajući o Isusovu odgovoru na pitanje apostola „tko je najveći“ naglasio je da nam djetetova ljubav i povjerenje trebaju biti primjer te nas pozvao da svatko u svom zanimanju razmišlja i o tom Isusovom pozivu – obratiti se, postati kao dijete, biti ponizan kao dijete.

„To je i temelj na kojem treba počivati svaka zajednica – poštovanje svakog čovjeka, a napose onih koji su mali i nezaštićeni. Upravo nas to uči i naša zaštitnica sv. Mala Terezija, pokazujući svojim životom da nitko nije isključen iz Gospodinove ljubavi niti odstranjen iz njegova srca. Tu prepoznajemo našu zaštitnicu sv. Tereziju i pokojne – župnika Filipa i s. Ceciliju, koji nas pozivaju da budemo ljubav u srcu Crkve.“

Na kraju mise biskup Semren je blagoslovio ruže koje su vjernici donijeli sa sobom, što je povezano s obećanjem sv. Male Terezije da će poslije smrti obasuti zemlju kišom nebeskih ruža, tj. kišom milosti i uslišanja.