Središnje misno slavlje predslavio je vlč. dr. Ante Vidović, svećenik Banjolučke biskupije rodom iz livanjske župe Vidoši, koji je trenutno u diplomatskoj službi Svete Stolice u apostolskoj nuncijaturi u Sudanu, koja je također, nadležna i za susjednu Eritreju. U koncelebraciji su bili preč. Marko Vidović, župnik u župi Prijedor i dekan Prijedorskog dekanata i vlč. Boris Ljevak, upravitelj župe Stara Rijeka, uz sudjelovanje stotinjak vjernika.

Kršćanski poziv i univerzalnost Crkve u svijetu

U prigodnoj homiliji koja je probudila svijest i emociju među okupljenima o kršćanskom pozivu i univerzalnosti Crkve u cijelom svijetu, vlč. Ante je istaknuo svetački lik sv. Antuna Padovanskoga kao uzor svim vjernicima, a osobito je naglasio potrebu za potpunim predanjem života u Kristove ruke.
Govoreći o životu sv. Ante koji je odlučio postati franjevac iz želje da pođe u misije, te oslanjajući se na evanđeoski odlomak u kojem Isus govori svojim apostolima: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju“, propovjednik je na osnovu osobnog iskustva približio okupljenima život Crkve u Sudanu i Eritreji. Govorio je o oduševljenosti tamošnjih misionara koji djeluju u tim dvjema siromašnim afričkim državama među najsiromašnijim slojem društva koji se bore za golu egzistenciju, podnoseći teške vremenske prilike i svakodnevnu temperaturu zraka od 45 stupnjeva.

Pojasnio je što sve Crkva čini kako bi ublažila patnje teškoga života ljudi koji nemaju ni ono najosnovnije za život. Spomenuo je i nacionalizaciju škola i bolnica od Katoličke Crkve u Eritreji, koja se upravo ovih dana događa, iako je jedini cilj tih institucija pomaganje u preživljavanju naj siromašnih.

Iskustva iz misionarskoga života u Africi

Na osnovu misionarskoga života u Africi, gdje se nalazi posljednje tri godine, govorio je o iskustvu povjerenja u Krista koji poziva i šalje, tamo gdje je nesigurnost i protivljenje, hrabriti i prenositi Radosnu vijest spasenja, unatoč svim nevoljama i poteškoćama.

Vlč. Vidović je ohrabrio prisutne da i oni budu „misionari“, tj. donositelji Radosne vijesti svojim obiteljima ali i svim ljudima koje susreću. A prisjetivši se svoga pastoralnog praktikuma u Banjoj Luci, te kako je jednom prilikom na vjeronauku upitao djevojčicu o tome tko ju je naučio moliti, ona pokazala prstom na sliku tadašnjeg župnika, potaknuo je prisutne, koji su većinom bili u zreloj životnoj dobi, da se trude da i njihovi unuci mogu pokazati prstom na njih kada ih netko upita tko ih je naučio moliti i tko im je donio evanđelje. Pohvalio je angažiranost župljana oko svakodnevnog života župe, iako mnogi ne žive na njenom teritoriju. Nakon svete mise, neki su se odlučili da „usvoje na daljinu“ po jedno dijete i da postanu kumovi siromašnoj djeci u Sudanu i Eritreji, i da im pošalju darove.