Sarajevska katedralna župa svečano proslavila Nedjelju Božjeg milosrđa/Foto: KTA
Sarajevo (IKA)
Sarajevska katedralna župna zajednica svečanim euharistijskim slavljem u prvostolnici Srca Isusova u Sarajevu, na Bijelu nedjelju 11. travnja svečano je proslavila Nedjelju Božjeg milosrđa na koju se pripravljala od svetkovine Uskrsa svakodnevnim pobožnostima i misama.
Misu je predvodio generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić uz koncelebraciju sedmorice svećenika. Riječi pozdrava mons. Ćosiću, okupljenim svećenicima, redovnicama i svima u katedrali uputio je katedralni župnik i sarajevski dekan preč. Mato Majić. Ukratko je podsjetio ne početke slavljenja svetkovine Božanskog milosrđa te zahvalio svima koji su pomogli u organizaciji kao i svima koji su tijekom prošlih dana sudjelovali u pobožnostima i misama.
U prigodnoj propovijedi mons. Ćosić je podsjetio da „na kraju uskrsne osmine slavimo ‘posebnu’ nedjelju u kojoj se Crkva kao zajednica Isusovih učenika, Božji narod, podsjeća da je Bog Otac kojemu smo povjerovali ‘Bog milosrdan i milostiv’ [Izl 34,6], ‘nježnost sama i milosrđe’ [Jl 2,13], ‘bogat milosrđem’ [Ef 2,4], a sve to zato što je ljubav [usp. 1 Iv 4,8.16]: ona ga je ‘nagnala’ da nas ‘uzljubi i oživi zajedno s Kristom’ [Ef 2,5]“, kazao je vikar Ćosić te dodao da, „tko god živi i vjeruje u takvog Boga, danas doživljava veliku radost jer u sebi osjeća sigurnost da nebeski Otac želi i njemu pokazati ‘preobilno bogatstvo milosti svoje’ [Ef 2,7] i pomoći mu da se njegovom milošću po vjeri spasi“. Istaknuo je da je „najvažnije osjetiti potrebu za Božanskim milosrđem: dopustiti da ono zahvati naše srce, prožme naše biće i osnaži nas u odluci da i sami uđemo u Božji svijet milosrđa, te tako postanemo i budemo milosrdni ‘kao što je Otac naš milosrdan’ [Lk 6,36]“.
„U nedjelju 30. travnja 2000., u homiliji na misi kanonizacije sv. Faustine Kowalske, sv. Ivan Pavao II. proglasio je prvu nedjelju nakon Uskrsa, Nedjeljom Božjeg milosrđa. Tom prigodom je rekao: ‘Ovo je najsretniji dan u mojem životu’. Tko ne bi bio sretan zbog Božjeg promisla da cijeloj Crkvi podari blagdan Božjeg Milosrđa kao ‘utočište i zaklon svim dušama, posebno jadnim grešnicima’. Odatle odmah poziv brzo provjeriti stanje milosti u kojemu se sada i ovdje nalazimo: živimo li u prijateljstvu s Bogom ili živimo u grijehu i još k tome uopće ne osjećamo potrebu tražiti oproštenje i pomiriti se s Bogom i svojom braćom. Na to nas poziva i jedan od naslova za današnju nedjelju: Bijela nedjelja. Naslov Bijela nedjelja dolazi od bijelih haljina koje su odrasli novokrštenici oblačili u noći Vazmenog bdijenja, dan svoga krštenja, nosili ih tijekom tjedna, kao znak krsne milosti i čistoće od istočnog i svakog drugog grijeha, a onda, u nedjelju poslije Uskrsa, odlagali kao znak Kristove prisutnosti u njihovom svakidašnjem životu i ujedno kao znak njihove odlučnosti da nezasluženi milosni dar dostojanstva djece Božje čuvaju poput bijelih haljina, tj. neokaljanim – i tako zasluže život vječni“, kazao je mons. Ćosić.
„U svakome od nas osobno i kao zajednici, Nedjelja Božjeg milosrđa treba, kao što rekoh u uvodu, nadasve probuditi potrebu za Božjim milosrđem kao i osjećaj ljubavi prema sakramentu pomirenja. U njemu nam se daje doživjeti neprocjenjivo iskustvo o istinitosti i veličini Božje ljubavi prema nama, kao i istinu o našoj ljudskoj krhkosti koja, ipak, djelovanjem Duha Svetoga može se pretvoriti u dragocjeno svjedočanstvo po kojemu će i drugi povjerovati u Uskrslog Gospodina, živjeti po Božjim zapovijedima i tako postati sudionici života vječnoga. Ujedno, Nedjelja Božjeg milosrđa treba nas potaknuti da naš odgovor na sve oluje i izazove života uvijek bude milosrđe: ‘samilosna ljubav među nama i prema svima, posebno prema onima koji trpe, koji se više muče, koji su napušteni…’ [Franjo, Kraljice neba, 19. travnja 2020.] – koji manje vjeruju ili su prestali vjerovati! Neka to ne bude, kako papa Franjo reče, samo moralni imperativ nego nadasve egzistencijalni imperativ; drugim riječima, pozvani smo ne samo činiti tjelesna i duhovna djela milosrđa nego biti milosrdni ‘kao što je Otac naš milosrdan’ [Lk 6,36]. Tada će i na nama, baš kao i u Uskrslom Kristu, lice Očevog milosrđa postati živi i vidljivo“, poručio je u prigodnoj propovijedi generalni vikar Ćosić.
Nakon popričesne molitve svećenici su došli pred sliku Milosrdnog Isusa, a cijela vjernička zajednica molila je Litanije Milosrdnom Isusu. Potom je uslijedila svečana procesija oko katedrale u kojoj su časne sestre i članovi župnih vijeća katedralne župe nosili sliku Milosrdnog Isusa. Misa je završena Molitvom Milosrdnom Isusu i blagoslovom.
Liturgijsko pjevanje animirao je katedralni župni zbor pod ravnanjem sestre milosrdnice Petronile Kovačević.