Na slavlju su se okupile i brojne redovnice raznih družbi, bogoslovi Vrhbosanskoga bogoslovnog sjemeništa i drugi vjernici, koje je pozdravio katedralni župnik i sarajevski dekan preč. Mato Majić, istaknuvši da svetkovina Presvetoga Srca Isusova „najjače posvješćuje da smo ljubljena djeca Božja i poput vječnoga eha u svakom misnom slavlju odzvanja: ‘Ne boj se, ti si moj, za sebe sam te stvorio; ljubim te ljubavlju vječnom’“.

U uvodu mise nadbiskup Vukšić istaknuo je da je Srce Isusovo „drugo ime za njegovu ljubav prema svakome od nas, prema cijelome ljudskom rodu i prema cijelome svijetu; drugo ime Spasitelja svijeta“.

Propovijed je nadbiskup Vukšić započeo i završio zazivom: „Isuse blaga i ponizna srca, učini srca naša po srcu svome!“ u kojem se, kako je istaknuo, „nalazi srž, sadržaj današnjega blagdana, kao i osnovna poruka za sve nas: štujemo Presveto Srce da srca naša to Presveto Srce učini sličnima samome sebi“. „Iskazujući poklonstvo Srcu Isusovu, ne gledamo na Isusa Čudotvorca, na Isusa Učitelja i Proroka, niti Radnika iz Nazareta niti Patnika na Golgoti, niti na Otkupitelja, niti kao Spasitelja. Sve to jest ovdje, ali ovaj blagdan nije taj način razmatranja o Isusu, niti se, naravno, radi o jednom organu Isusova presvetoga tijela, već je ovo razmatranje i klanjanje Ljubavi Kristovoj koju Srce u općoj ljudskoj kulturi naznačuje“, kazao je nadbiskup Vukšić koji je pojasnio da se „srce“, osim u anatomskom obliku, u ljudskom govoru mnogo češće spominje u simboličkom značenju, uvijek povezano s osjećajima – najčešće s ljubavlju i hrabrošću, ali i s negacijom ljubavi, pa čak i s mržnjom. Podsjetio je da srce može postati i sredstvo negiranja ljubavi i izvor zla, o čemu Isus poučava u Evanđelju: „Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka“ (Mk 7,21-22).

Mnogi smatraju da danas vlada duhovna epidemija bolesti srca. A time je onda i potreba liječenja u duhovnom smislu postaje još veća. Mnoga su srca postala tvrda, okamenjena, bezbožna, bezosjećajna, nemilosrdna, zavidna, ratoborna, ohola, ljubomorna, škrta… upozorio je nadbiskup Vukšić.

„Mi smo se danas ovdje okupili, netko nekog dobrog srca, netko tvrdog ili ne baš dobroga, svi s nakanom da nas u dobroti koju imamo dragi Bog i njegovo Srce podrži, a u onome što nije dobro, da nam pomogne popraviti. Danas smo, mi ovdje i Crkva po cijelome svijetu, došli na ‘duhovni servis’ svojih srdaca; došli smo u ovaj ‘duhovni sanatorij’, u ovu ‘kliniku za duhovne potrebe srca’ s molbom da nam ‘nebeski liječnik’ dadne pravi lijek; da srca naša učini po Srcu svome; da zajedno s nama, dok propitujemo vlastitu savjest i vlastito srce, izvrši svoju koronografiju; da on zaviri i nađe i da nam pomogne popraviti sva moguća začepljenja, sve moguće barijere, kako bi protok njegove milosti mogao prolaziti našim dušama u sve pore naših misli i našega djelovanja“, istaknuo je nadbiskup Vukšić.

Na kraju mise nadbiskup Vukšić i župnik Majić predvodili su pobožnost pred kipom Presvetog Srca Isusova. Liturgijsko pjevanje predvodio je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića i Katedralni župni zbor koji vodi milosrdnica s. Petronila Kovačević.