Euharistijsko slavlje predvodio je vrhbosanski nadbiskup metropolit kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Bosni i Hercegovini mons. Luigijem Pezzutom, nadbiskupom koadjutorom vrhbosanskim i apostolskim upraviteljem Vojnog ordinarijata u BiH Tomom Vukšićem te dijecezanskim biskupima iz Banje Luke i Mostara Franjom Komaricom i Ratkom Perićem. Koncelebriralo je 12 svećenika, a na misi je sudjelovao i veći broj redovnica, među kojima i provincijska predstojnica Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina s. M. Kata Karadža te bogoslovi Vrhbosanskoga bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu. 

Uvodeći u misno slavlje kardinal Puljić pozdravio je nuncija Pezzuta i sve nazočne biskupe zahvaljujući im za dolazak, sve svećenike, redovnike, redovnice i vjerni narod Božji. Podsjećaju da ove nedjelje pada i spomendan sv. Alojzija Gonzage, čestitao je imendan nunciju Pezzutu po kojem je i dobio ime Luigi. Također je pozvao sve okupljene da mole za cijelu Vrhbosansku nadbiskupiju Presvetom Srcu Isusovu pod čiju je zaštitu tu mjesnu Crkvu stavio prvi vrhbosanski nadbiskup sluga Božji Josip Stadler.     

U propovijedi nadbiskup Vukšić pojasnio je da je „razlog i objekt klanjanja, koje vjernici iskazuju Presvetom Srcu Isusovu, kao i razlog postojanja ove svetkovine uopće, prvenstveno je ljubav, koju Krist ima prema nama, ali je to također i njegovo ljudsko tjelesno srce“ te dodao: „To zato što je cijelo čovještvo Isusovo, uključujući njegovo tijelo, dostojno klanjanja, jer je On kao pravi čovjek, po jednoj zajedničkoj božanskoj osobi Isusa Krista, neodvojivo sjedinjen sa svojim božanstvom“. Podsjetio je da, prema nauku crkvenog učiteljstva, „Isusovo ljudsko Srce, koje je istovremeno Srce utjelovljene Božje Riječi, vrlo rječito objedinjuje njegovu trostruku ljubav, kojom božanski Otkupitelj, u jedinstvu s Duhom Svetim, neprestano ljubi vječnog Oca i sve ljude“.

„U njemu je naznačena beskrajna božanska ljubav, zajednička svim trima osobama Presvetoga Trojstva, koju je objavio upravo Isus Krist, druga osoba toga Trojstva, sama Riječ Božja. Na drugomu mjestu, u Isusovu Srcu častimo simbol one ljubavi koja, izlivena u njegovu dušu po Duhu Svetom i nastanjena u njegovu Presvetom Srcu, obogaćuje Kristovu ljudsku volju i vodi njegovo ljudsko djelovanje. U Isusovu Srcu častimo također osjetilnu ljubav ljudskoga stvorenja, koja je prirodna svakom čovjeku, i koju je Isus također poznavao. Tako je Isusovo Srce jedinstven veliki znak sveukupnoga postojanja i djelovanja Isusa Krista, pravoga Boga i pravoga čovjeka, jer je tijelo Isusa Krista oblikovano djelovanjem Duha Svetoga u krilu Djevice Marije – tako ispovijeda katolička vjera – imalo najsavršeniju sposobnost osjećanja i razumijevanja, više negoli ijedan drugi ljudski organizam. Od svega ljudskog što je Isus uzeo onoga časa kad se, kako ispovijedamo u Vjerovanju, „utjelovio po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao čovjekom“, njegovo Srce zaslužuje naše najveće štovanje“, kazao je nadbiskup Vukšić. 

„Na razini simboličkoga pozitivnog govora, srce se smatra znakom najplemenitije i najduhovnije stvarnosti po kojoj je čovjek prepoznatljiv. Srce je središte osjećanja i težnja, žarište radosti i žalosti. U njemu se ukrštaju odjeci izvana i unutrašnje strepnje. Iz njega polazi snaga koja pokreće i traži susret s drugima. U njemu je početak svakoga herojstva i inicijative. Srce je riječ koja je drugo ime za ljubav. Od najstarijih vremena i u mnogim kulturama srce je sinonim za sveukupan svijet emocija, nakana i poticaja. Tako, dok razmatramo o Isusovu Presvetom Srcu, kao idealnoj slici njegova cijelog čovještva, klanjamo se svemu što najviše označava i objašnjava to njegovo čovještvo, sjedinjeno s božanstvom. Isus se nije zadovoljio da nam daruje sebe samo u nekrvnoj žrtvi sakramenta kruha i vina Posljednje večere, već je tomu htio nadodati krvnu žrtvu Križa Golgote, primjer vrhunskoga svjedočanstva svoje duboke i beskrajne predanosti i želje da ostane vjeran volji Božjoj i djelu spasenja ljudi“, kazao je nadbiskup Vukšić.

„U Crkvi, koja je službenica tijela i krvi Kristove, traje novi narod Božji kao zajednica Novoga Saveza. Taj Savez je sklopljen i rođen iz krvi Isusa Krista, koji je Veliki svećenik novoga Naroda Božjega. Tako je i Crkva, novi izabrani Narod Božji, dar Isusova Srca. Upravo tu vjeru, svaki put kad slavimo svetu Misu, ispovijedamo Isusovim riječima: ‘Ovo je kalež moje Krvi novoga i vječnoga Saveza koja će se proliti za vas i za sve ljude na otpuštenje grijeha.’… Čisto srce je molitva i želja Isusovih učenika, a gledati Boga njihova je nada za vječnost i razlog radosti već na ovomu svijetu. Pri tomu su svjesni odgovornosti i poslanja da je Narod Božji Novoga Saveza zajednica krštenika, koji vjeruju u tu Radosnu vijest i navješćuju je. A pri vršenju te časne zadaće, vjerovanja i navješćivanja, mogla bi nam biti od koristi misao koju je, kažu, Majka Terezija negdje rekla: ‘Radosno srce nastaje, naravno, samo od onoga srca koje izgara od ljubavi’“, poručio je nadbiskup Vukšić završavajući svoju poticajnim riječima sv. Pavla apostola: „Braćo i sestre, ‘što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to neka vam je na srcu!’“ Tijekom mise liturgijsko pjevanje predvodio je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.