Na blagdanskoj misi na otvorenom okupilo se mnoštvo vjernika iz Lašvanske doline i drugih krajeva Bosne i Hercegovine. Misu je, uz koncelebraciju brojnih svećenika, predvodio vikar samostana u Mostaru – fra Iko Skoko.

Fra Iko Skoko je na početku propovijedi pozdravio je sve okupljene hodočasnike koji su iz raznih, pa i dalekih, krajeva, mnogi i pješice, došli proslaviti rođendan Nebeske Majke.
„Nadam se da smo sa svojom ovozemaljskom majkom proslavili barem jedan njezin rođendan, osjetili smo ljubav svoje majke pa smo joj na njezin rođendan rekli: Hvala majko! Tako smo se i mi okupili ovdje na rođendan naše Nebeske Majke, Malu Gospu, i želimo joj zahvaliti i iznijeti joj svoje srce i svoju dušu, sve svoje potrebe, razmišljanja, misli, nade, križeve“, kazao je na početku fra Iko.

Prema ljudskim mjerilima, tada je bilo i većih žena od Marije, no Bog je ipak nju izabrao

„Gospin život nikad nije bio jednostavan, kao i naš život. Ona nije bila neka superžena, neka superzvijezda. Ona je bila obična žena, iz neznatnog, malog, običnog kraja. Dakako, tada je bilo, prema ljudskim mjerilima, većih žena i zvijezda od Marije, no Bog je ipak nju izabrao“, istaknuo je propovjednik.

Fra Iko je potom opisao kako su roditelji naše Nebeske Majke, Joakim i Ana, dobili kći Mariju, a koju su potom zavjetovali Bogu.
„Dakle, danas 8. rujna, slavimo rođenje Blažene Djevice Marije, i slaveći rođendan naše Nebeske Majke, braćo i sestre, volio bih da svi mi ovdje čujemo Riječ Božju, upućenu i Josipu i Mariji, ali upućenu nama na prvom mjestu: Ne bojmo se! Bez obzira što imam neki križ, ili neku tešku bolest, ili nedaću, neki križ, ili neki grijeh. Bog nas želi ohrabriti i osnažiti za naš život. Ne kaže Bog uzalud u Bibliji 365 puta, pa i više puta: Ne boj se! Slijedimo Marijin život, osjetimo Božju milost, Božju snagu, Božji duh i taj duh ponesimo odavde, ohrabreni da to želimo, da se želimo promijeniti nabolje, uz Božju pomoć“, poručio je u Gospinu vrilu fra Iko Skoko.

Isusovci i sjemeništarci izgradili kapelicu 1923. godine i mjestu nadjenuli ime – Gospino vrilo

Inače, Gospino vrilo, koje se nalazi jedan kilometar zapadno od Travnika, uz izvor ispod šumovitog brežuljka. Tamo su mještani i prolaznici desetljećima tražili i nalazili tjelesnu, ali i duhovnu, okrjepu, vjerujući u natprirodnu moć ovoga mjesta i izvora hladne pitke vode. Hodočasnici se križaju tom hladnom vodom s izvora, nose je sa sobom i škrope svoje kuće, gospodarske objekte, bolesnike, moleći Nebesku Majku za zagovor kod Boga.

Ovo posebno mjesto, danas naširoko poznato među katoličkim pukom i izvan BiH, početkom 20. stoljeća zapazili i isusovci, profesori u travničkom sjemeništu te u Nadbiskupskoj gimnaziji, te su na tome mjestu, nadjenuvši mu ime Gospino vrilo, zajedno sa sjemeništarcima još 1923. godine izgradili kapelicu. Gradnja crkve Rođenja Blažene Djevice Marije, potaknuta od samih hodočasnika i prolaznika, počela je 1989. godine, no tijekom rata gradnja je zaustavljena, te je 1998. gradnja ponovno nastavljena, a pokrivena je 2000. godine.