Australska biskupska konferencija priopćila je da je njezina opća skupština u utorak prihvatila misal za liturgiju “Zemlja Svetoga Duha” (Missa Terra Spiritus Sancti) za biskupiju Broome.

Već pedesetak godina u Zapadnoj Australiji služe se mise s tradicionalnim elementima i na jezicima urođenika, australskih Aboridžina. Ti elementi sad se službeno trajno priznaju, za što je još potrebno odobrenje (“recognitio”) Dikasterija za bogoštovlje i stegu sakramenata.

Misu s tradicionalnim elementima odobrio je “ad experimentum” još 1973. tadašnji biskup Brooma. Služi se na različitim lokalnim jezicima i potječe iz Bidyadange u pokrajini Kimberley, po čemu je i dobila naziv “Missa Bidyadanga” i “Missa Kimberley”.

Vijeće australskih katoličkih urođenika (National Aboriginal and Torres Strait Islander Catholic Council) liturgiju opisuje kao “nepromjenjivu misu, koja na čudnovat način spaja katoličku tradiciju s kulturom starosjedilaca i time omogućuje jedinstveno slavlje vjere, koje već više od pet desetljeća služi dijecezi”.

Ta “posebna” misa nije samo liturgijska praksa, nego “svjedočanstvo duboko ukorijenjene povezanosti između naše vjere i bogate kulture urođenika”. Ona je most koji međusobno spaja duhovna uvjerenja s prastarom mudrošću iskonskih čuvara zemlje, piše u pismu Vijeća članovima Australske biskupske konferencije. “To je konkretni izraz angažmana Crkve na priznanju duhovne i kulturne dimenzije života urođeničkih naroda i time poticanju okruženja uključivosti i poštovanja”, navodi se dalje u pismu.

“Moramo biti zajedno s urođenicima na putu. Raduje me što su australski biskupi nakon tako dugo vremena službeno priznali Missu Terrae Spiritus Sancti”, izjavio je apostolski upravitelj dijeceze Broome Michael Morrissey. “Znamo da u Australiji ima mnogo urođeničkih kultura i molimo da ih sve vodi Duh Sveti, kako bi se razvio najbolji način na koji mogu slaviti Euharistiju na primjeren način sa svojim narodom i u životu Crkve”, zaključio je.

Drugi vatikanski sabor (1962. – 1965.) liturgijskom konstitucijom “Sacrosanctum Concilium” zaključio je da se poštujući jedinstvo treba “ostaviti prostora opravdanoj raznolikosti i prilagodbi različitim zajednicama, sredinama i narodima, posebice u misijama”. To uključuje i izmjene u liturgijskim knjigama. Nakon Drugog vatikanskog sabora, Zairski misni obred priznat je crkveno 1988. kao prvi od inkulturiranih liturgijskih obreda. Amazonska crkvena konferencija (CEAMA), slijedom Amazonske sinode (2019.) trenutačno radi na izradi amazonskog liturgijskog obrednika.