Nije slučajno da se sveti Martin, zaštitnik željezanske biskupije i Gradišća, rođen u Panoniji u kasnoj antici, još uvijek časti nakon 1.700 godina u Austriji, Mađarskoj, Slovačkoj, Sloveniji i u cijeloj Europi, rekao je biskup Živković. „To nas treba učiniti zahvalnima i ohrabriti za život po uzoru sveca“, rekao je gradišćanski biskup u nedjelju u bazilici u Toursu, u kojoj se nalazi grob svetog Martina.

U povodu 100. obljetnice proglašenja svetog Martina zaštitnikom Gradišća u subotu je krenulo hodočašće gradišćanske biskupije na svečev grob u Tours. Među hodočasnicima, koji će pohoditi i nekolicinu drugih mjesta u Francuskoj, nalaze se uz biskupa Živkovića i predsjednik gradišćanskog zemaljskog parlamenta Robert Hergovich i drugi gradišćanski političari.
Život svetog Martina iz Toursa, koji je preminuo 397. godine, njegovo djelovanje i njegova poruka ni danas ne bi smjeli ostati bez odjeka, naglasio je biskup Živković u propovijedi. Opisao je svečevu baštinu s tri točke gledišta: Život iz krštenja, pobjedu nad đavlom i poticanje na dijeljenje.

Željezanski biskup podsjetio je da je sveti Martin, izdanak vojničke obitelji rođen oko 316. godine u Savariji, današnjem Sambotelu u Mađarskoj, kršten istom kao 40-godišnjak. Već u dobi od deset godina htio je protiv volje roditelja krenuti u pripravu za krštenje, u doba kad su kršćani bili progonjeni zbog vjere. Kasnije je odabrao vojnički poziv, a tijekom vojničke karijere zbio se i poznati događaj kad je na gradskim vratima Amiensa podijelio svoj ogrtač s prosjakom. U njegovu životopisu navodi se da je nakon vojničke službe kršten, a sakrament krštenja podijelio mu je veliki biskup Poitiersa Hilarije.

„Što za nas i naš život znači krštenje?“, upitao je u propovijedi biskup Živković. Po njemu, odgovor glasi: „Kao krštenici moramo postati oni koji vide i vole, a današnje evanđelje dodaje: i oni koji služe.“
Biskup se osvrnuo i na potrebu jasnog pogleda kad je riječ o đavlu, s kojim se sveti Martin često hrvao. O toj „zbrci“ više se ne govori, „ni Crkva to odavno ne čini, ne zato što ga ne bi bilo, nego što smo postali odveć kukavice za otvaranje očiju“. Đavao, diabolus, onaj je tko razdjeljuje ljude, tko unosi nemir u život, „tko ponovno ulazi kroz prozor nakon što je izbačen kroz vrata“.
Nakon što je đavao protjeran iz vjere, „vraća se s praznovjerjem“, rekao je biskup Živković. Prema njegovim riječima, današnji tehnološki dominirani svijet vrvi čarobnjacima, okultizmom, spliritizmom, ezoterikom, astrolozima, prodavačima amajlija i sotonskim sektama. Dodao je kako i sve veća ljudska osama, narcistički ego-tripovi, vjerovanje u neograničene mogućnosti, smiješne teorije urote, pohlepa i ubilačka mržnja imaju u sebi nešto đavolsko. Upozorio je na takva grješna udaljavanja od Boga i „želju postavljanja iznad Boga“.

Govoreći o trećoj perspektivi koju nudi sveti Martin, o dijeljenju, upozorio je da to nije samo „pražnjenje našega prepunoga ormara s odjećom ili poneki financijski dar, kako bismo u prvom redu umirili svoju savjest“. „Dijeljenje na koje nas poziva sveti Martin mnogo je više. Ono zahtijeva hrabrost, pozornost, empatiju, maštovitost, radost i prije svega ljubav“, istaknuo je. Tko se upusti u to, „revolucionira vlastiti život“, rekao je željezanski biskup, dodavši: „Isus nije samo dragi dečko koji želi da svi budemo dobri jedni prema drugima. On želi naš život, i s one strane smrti“.