Najprije je to potreba da se „radi iz kapaciteta i mogućnosti, prateći procese“. Doista, rekao je Papa, rezultati nisu ti koji nas pokreću ili pak ispunjavanje programiranih ciljeva, već dolaziti pred osobu koja je slomljena, koja ne nalazi svoje mjesto i prihvaćajući ju: otvoriti joj puteve obnove kako bi mogla pronaći sebe, pronaći svoje mjesto i otvoriti se drugima i Bogu.

Posljednji je izazov povezan s prethodnim, nastojanje da budu „kanal za djelovanje crkvene zajednice“. Crkva, kao otajstveno tijelo Kristovo, produljuje svoje djelovanje u svojoj povijesti, stoga se Caritas nudi kao ona ispružena ruka koja pripada Kristu kada je pružamo onima koji nas trebaju, a ujedno omogućuje da prionemo uz Krista kada nas poziva u patnji našega bližnjega, primijetio je Papa i pozvo: „Nemojmo zaboraviti da jedini put kada nam je dopušteno pogledati osobu s visoka je da mu pomognemo da ustane, a zatim nikada više.“

„Biti kanal“ nije samo urednije upravljanje resursima ili prostor u kojem se može ispuniti odgovornost te osjetljive crkvene misije. Biti kanal, istaknuo je papa Franjo, treba prije svega shvatiti kao priliku — koju svatko treba iskoristiti — da doživimo ono jedinstveno i potrebno iskustvo na koje nas Gospodin poziva kada kaže: „Želiš li znati tko ti je bližnji? Idi i ti učini tako.”

Približiti se, naglasio je Papa mimo pripremljenoga govora, upozorivši na opasnost upadanja u „biznis karitativnosti“, gdje više od polovice sredstava ide radnicima.