Uslijedit će okrugli stol „Pastoralno djelovanje tijekom pandemije“, na kojem će sudjelovati više kapelana i dobrovoljaca. Idući dan bit će posvećen pitanju „Ograničenih prava u vremenu pandemije“, kao i razmjeni informacija i iskustava koje su posljednjih mjeseci doživjeli odgovorni za pastoral. Osim toga, susret u ožujku održat će se kao priprema za druga dva događaja pastorala zatvorenika: poseban „Tjedan“, koji je na rasporedu svih španjolskih župa od 17. do 24. rujna, kao i deseti „Nacionalni kongres“ tog područja koji će se održati u Madridu od 15. do 17. listopada.

Bolest Covid-19 je u Španjolskoj do 16. veljače prouzročila više od 3 milijuna slučajeva zaraze te više od 64.000 preminulih. Slijedom lockdowna koji su odredile vlasti već su posljednjih mjeseci vanjskim osobama bili zabranjeni posjeti zatvorima, osim zatvorskim djelatnicima i zdravstvenom osoblju. Stoga su obustavljeni svi osobni razgovori zatvorenika s obiteljima, koji su sa svojim dragima mogli razgovarati samo telefonski ili putem pisama.

Ukinut je također unos paketa izvana, a ograničeni su i proizvodni laboratoriji i poučavanje zatvorenika. Zaustavljene su i vjerske proslave zbog zabrane pristupa zatvorskim kapelanima. Ograničavajuće mjere imale su učinka: naime, mali broj slučajeva zaraze iza rešetaka zabilježen je u otprilike deset zatvora, dok je 85% njih bilo bez slučajeva bolesti Covid-19, što je dovelo do smanjenja stope smrtnosti u španjolskim zatvorima za deset bodova u odnosu na cjelokupno stanovništvo.

Međutim, zatvaranje je stvorilo veliku neugodnost i poteškoće osobama iza rešetaka, upozorio je o. Florencio Roselló Avellanas, svećenik reda mercedarijevaca, odnosno Reda Blažene Djevice Marije od Milosrđa, te član Španjolskog pastorala zatvorenika. Bile su to teške odluke, jer obitelj je ljekoviti melem koji smiruje život iza rešetaka; pokretač koji hrani nadu, upravo kao što su i vjerske proslave „dašak kisika“ za one koji žive u zatvoru. Unatoč tomu, Crkva nije klonula duhom već se okrenula kreativnosti ne prestajući pomagati zatvorenicima i njihovim obiteljima, rekao je o. Florencio.

Naprimjer, neke su zatvorske kapelanije proizvele oko 20.000 maski i 100 zaštitnih zaslona za zatvorenike i stražare, druge su otvorile adrese elektroničke pošte putem kojih će prikupljati poruke potpore i solidarnosti sa zatvorenicima; treće su pružile ekonomsku pomoć najsiromašnijim i najugroženijim zatvorenicima kojima je uskraćena potpora njihovih obitelji. Naposljetku, neke kapelanije poslale su zatvorenicima liturgijska pomagala kako bi im omogućili misno slavlje na daljinu, preko ovlaštenih televizija.

U vrijeme pandemije zatvorenici osjećaju blizinu Crkve, čak i izvana jer prati njihove obitelji i bori se za njihove snove. Sada se nadaju da će to iskustvo dovesti do većega zauzimanja za zatvore i osobe koje su tamo zatvorene, zaključio je Avellanas.