„Naše kombonijske zajednice u Poljskoj od samog su početka objeručke prihvaćale izbjeglice iz Ukrajine“, izjavio je o. Tomasz te naglasio kako je do danas u Poljskoj zabilježeno tri milijuna ukrajinskih izbjeglica. „Kao misionari nismo mogli ostati ravnodušni te smo od početka rata odlučili otvoriti naše dvije kuće u Krakovu i Varšavi“, rekao je o. Tomasz.

Istaknuo je da se broj izbjeglica mijenja svakim danom jer dok jedni dolaze, drugi nastavljaju svoj put u zapadnu Europu, a neki botave u kućama misionara kombonijanaca od početka rata. Trenutačno ih je tridesetak izbjeglica, žene i djeca, među kojima najmlađi ima jednu godinu, a najstarija 82.

„Od njihova dolaska dnevna rutina našeg dana se promijenila te je svaki dan drugačiji“, izjavio je misionar. Pružili su im hranu i sklonište, a često im je potrebna i druga vrsta pomoći, kao što je legalizacija dokumenata, pomoć u pronalaženju posla ili samostalan smještaj.

Misionar je objasnio kako neki od ukrajinskih izbjeglica vjeruju da će rat uskoro završiti i zbog toga ne pokušavaju regulirati svoj boravak; tužni su, a ponekad i očajni. Ima i onih koji se nemaju više gdje vratiti jer njihov dom više ne postoji. Mnogi su u potrazi za kontaktima svojih sunarodnjaka koji su već prije rata bili u Poljskoj.

„Situacija s malom djecom je posebno osjetljiva. Neka djeca imaju virusne bolesti zbog puta koji su prošli, promjene u prehrani i navikama“, rekao je te dodao da pokušavaju pomoći njihovim majkama, organizirajući improvizirane zdravstvene stanice.

Misionari kombonijanci surađuju prije svega s mjesnim Caritasom u primanju i pomoći izbjeglicama. Također, naveo je o. Tomasz, poljska Vlada pokreće program trajne pomoći izbjeglicama kako bi im se olakšala integracija u poljsko društvo. „Osim toga, možemo računati i na pomoć brojnih ljudi dobre volje koji nas, s obzirom na situaciju, podržavaju tako što kupuju hranu i sredstva za osobnu higijenu“, naglasio je svećenik i pozvao na molitvu za mir u Ukrajini.