Strašna eksplozija u beirutskoj luci koja je 4. kolovoza ubila više od 200 ljudi, ranila njih 6000 i raselila 300.000 dogodila se usred nacionalne krize u zemlji opterećenoj endemskom korupcijom, lošom upravom, i kolapsom gospodarstva i infrastrukture. U razgovoru za Radio Vatikan Sehnaoui je istaknuo da Libanonci više ništa nemaju – krova nad glavom, zdravstvene skrbi, hrane, struje, školstva…

Restrikcija električne energije znači da ljudi imaju struje 3 – 4 sata dnevno što utječe na sva područja života, od toga da ne mogu održati mlijeko u frižideru do funkcioniranja operacijskih dvorana. Sehnaoui dodaje da je u posljednja četiri mjeseca bez posla ostalo između tri do četiri stotina tisuća ljudi, a libanonsko gospodarstvo je u „slobodnom padu” posljednjih deset mjeseci. Beirutska eksplozija samo je privukla pozornost svijeta na tu crnu stvarnost.

Otkako su banke prestale funkcionirati financijski je opstanak neostvariv – 60 posto stanovništva živi ispod granice siromaštva, inflacija je oko 600 do 700 posto, libanonska valuta izgubila je oko 85 posto svoje vrijednosti. To znači da ako imate plaću od 3000 dolara mjesečno danas zapravo morate preživjeti s oko tristo dolara, što se pak pretvara u libanonske funte koje uopće nemaju kupovnu moć pa je nemoguće preživjeti od plaće i onima koji nisu izgubili posao, opisuje Sehnaoui.

Suvereni malteški red diljem te zemlje „koja je na koljenima” omogućuje toliko neophodnu medicinsku pomoć i osnovne usluge; njegovi djelatnici i volonteri vode desetak centara primarne zdravstvene skrbi i sedam mobilnih ambulanti, a usluge su besplatne za sve bez obzira na vjeroispovijest, jer „svi su oni jednaki – svi su Božja stvorenja”, poručio je Sehnaoui.