Župnik domaćin je na početku pozdravio predslavitelja, spomenuvši da je on bio župnik u Šidu u vrijeme ratnih zbivanja devedesetih, te s vjernicima proživio najteže dane. Zahvalio mu je što je prihvatio poziv i došao na proslavu crkvenoga goda, a vjernici su mu uručili cvijeće i darove.
Evanđelje je navijestio vlč. Ivica Zrno, a potom je preč. Berislav u homiliji govorio o Presvetom Srcu Isusovom kao izvoru snage i sakramenata, te kazao: ‘U ovo vrijeme, kad se zbog raznih izvanjskih strahova i nutarnjih depresija uvlačimo u sebe i zatvaramo u svoje kuće, potrebno je otvoriti oči za potpuno novu poruku koja izvire iz Isusovoga probodenog Srca. A ovo je glavna poruka: Isusovo probodeno Srce je postalo znak života, a ne smrti, znak snažnog Izvora koji uvijek ljubavlju i milosrđem ispunja svakoga koji s povjerenjem dolazi k njemu da se napije. A razlog je u ovome: probodeno Isusovo Srce je za Crkvu postao izvor sakramenata, na poseban način krštenja, ispovijedi i euharistije, svete pričesti. To su, dakle, sakramenti očišćenja od grijeha i sakramenti duhovne hrane i zaštite duše od zala ovoga svijeta’, kazao je preč. Petrović.

U nastavku je govorio o događajima Isusovog razapinjanja koji završavaju probadanjem Presvetog Srca Isusovog, povezujući ga s proročkim navještajima i događajima iz Staroga zavjeta s probadanjem Kristova boka iz kojega teče krv i voda na spasenje čovječanstva. U Krivi Kristovoj je snaga. U nastavku je kazao: ‘Na ovaj blagdan povjerujmo i shvatimo da je otvoreno Srce Isusovo škola duhovnog života. Ono nam govori da i sami trebamo biti otvoreni, kao Isus. To znači da se ne trebamo toliko bojati probadanja vlastitog srca. Često u teškim situacijama reagiramo kao jež, koji se smota u klupko i okruži svojim bodljama, za obranu od drugih koji nam nanose neku neugodnost. Kao kršćani, koji su dužni uvijek ljubiti, trebamo se naučiti prihvaćati svaku bol otvorenog srca… Tko smjelo uđe u to iskustvo, doživjet će da ga Isus prožima svojim duhom i da kasnije dobije i ozdravljenje. Doživjet će novu snagu. Često u životu trpimo zato šte se ne osjećamo dovoljno ljubljeno. Ali, odgovor je ovaj: otvori svoje srce i ljubi prvi, pa ćeš i ti biti ljubljen. Tko god pokušava živjeti vlastitom snagom, neće moći izdržati. Da bismo mogli živjeti otvorenim srcem u ovom svijetu, to možemo samo Isusovom snagom. Samo ako Krv Kristova teče kroz naše otvoreno srce, možemo izdržati kušnje našeg života. Ako se ponekad osjetimo iscrpljeni, ili istrošeni, to je znak da smo vlastitom snagom nastojali ići kroz ovaj svijet. Isus bolje od nas samih zna što je nama potrebno, zato nam poručuje: ‘Tko hoće spasiti život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, taj će ga spasiti.’ Zatim i ovo govori: ‘Tko hoće biti moj učenik, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi’. Tako Isus želi ući u naše rane iz kojih često izvire razočaranje i malodušnost, a ponekad i osuda. Iako nismo svjesni da time ranjavamo Isusovo srce, molimo ga da ne gleda na našu sljepoću. Zovimo ga da dođe i progovori najskrovitijim dubinama našeg srca, te nas povede pred Oca Nebeskog tako da budemo u stanju susresti se sa samim sobom i doživjeti obraćenje. Živjeti sjedinjeni s Isusovim Srcem,
kroz koje protječe Krv Kristova, to je naše životno poslanje. Poruka Isusovog otvorenog boka, to je životna škola ljubavi i jedinstva, zaključio je preč. Petrović.
Molitvu vjernika pročitali su članovi Hrvatskog kulturnog društva „Šid“, koje proslavom crkvenoga goda, proslavlja i godišnjicu svoga osnutka.

U koncelebraciji euharistijskog slavlja bili su vlč. Ivica Živković, župnik u Hrtkovcima, vlč. Ivica Zrno, župnik u Laćarku, vlč. Zdravko Čabrajac, župnik u Golubincima, o. Mihajlo Režak, grkokatolički župnik u Šidu te župnik domaćin vlč. Nikica Bošnjaković. Prije početka slavlja svećenici i vjernici su izmolili Litanije Presvetom Srcu Isusovom.

Nakon misnog slavlja vjernici su ostali na druženju u dvorištu crkve.