Po dolasku u Dubrovnik prvo su posjetili Židovsku općinu i Dubrovačku sinagogu gdje ih je dočekala Andrea Tošović. Kao zaposlenica Muzeja sinagoge, ali i pripadnica židovske religije, otkrila je učenicima podatke o naseljavanju Židova u Dubrovniku, te zanimljivosti o Dubrovačkoj sinagogi. Učenici su mogli čuti da je Dubrovačka sinagoga druga najstarija u Europi, a u Muzeju sinagoge imali su prigodu proučiti izvore koji svjedoče o diskriminaciji Židova tijekom Drugoga svjetskog rata i pročitati o holokaustu.

Učenici su se potom uputili prema Medžlisu Islamske zajednice u Dubrovniku, gdje ih je dočekao dubrovački imam Salkan ef. Herić. Imam ih je pozdravio s riječima „Mir vama“, i to na hebrejskom i arapskom jeziku želeći izraziti da židovstvo, kršćanstvo i islam zahtijevaju skladan odnos Boga s čovjekom i skladne međuljudske odnose. Naglasio je da musliman ne može biti osoba koja nije na Božjem putu i ne drži do Božjeg mira. Objasnio im je neke sličnosti i razlike u učenjima katolika i muslimana te je potaknuo učenike, da kao pravi Isusovi sljedbenici, ruše predrasude i vode dijalog sa svima. Posjet Medžlisu završio je s upoznavanjem bogomolje u kojoj muslimani mole budući da u Dubrovniku nema džamije.

Uslijedio je posjet pravoslavnoj crkvi Svete Blagovijesti gdje je domaćin učenicima bio paroh Miroslav Bošković. Paroh ih je upoznao s pravoslavnom vjerom, poviješću, arhitekturom pravoslavnih crkvi te životom pravoslavnih vjernika u Dubrovniku. Objasnio je da su pravoslavne crkve uglavnom građene po uzoru na jeruzalemski Hram, a liturgija je gotovo identična katoličkoj misi. Osmaše je podsjetio da su Katolička i Pravoslavna Crkva, prvih jedanaest stoljeća nakon Krista bili jedno, a da je raskol koji je nastao, više političke, a ne toliko vjerske prirode. Isus je središnja osoba koja kao pravi Bog i pravi čovjek okuplja i pravoslavne i katoličke vjernike pa su učenici potaknuti priključiti se ekumenskoj inicijativi koja teži ponovnom sjedinjenju kršćana.

Vrhunac posjeta vjerskim zajednicama grada Dubrovnika bila je katedrala Gospe Velike gdje su se učenici susreli sa župnikom don Marinom Lučićem. Župnik ih je ukratko upoznao s poviješću i važnošću katedrale za Dubrovnik i biskupiju. Budući da se na razini cijele Crkve obilježava jubilarna godina, objasnio im je uvjete za dobivanje potpunog oprosta, koji se može zadobiti u katedrali, kao jednoj od jubilarnih crkava na prostoru Dubrovačke biskupije. Govoreći o ekumenizmu, istaknuo je dobre odnose Pravoslavne i Katoličke crkve u Dubrovniku, koja se osim u ekumenskoj inicijativi, očituje i tijekom proslave zaštitnika Grada svetog Vlaha. Naime, u procesiji sv. Vlaha iz Moćnika katedrale iznose se na ulice Grada moći sv. Vlaha i drugih svetaca, kako bi ih puk štovao. Tom prigodom, relikvije sv. Vlaha prolaze pokraj pravoslavne crkve gdje ih dočekuju pravoslavni svećenici kako bi im iskazali počast. Župnik je učenike proveo i kroz Moćnik katedrale gdje su čuvaju relikvije svetih osoba o kojima su učenici već imali prigode učiti na satovima Vjeronauka i Povijesti. Učenici su svoj posjet Gradu zaključili molitvom Presvetom Trojstvu i Gospi, zaštitnici katedrale.

Posjet učenika iz Orašca vjerskim zajednicama grada Dubrovnika prvi je takav njihov obilazak, s ciljem dubljih znanja i otkrića, koja bi ih potaknula na međureligijski dijalog i ekumenizam. Uz navedeno, izvanučionička nastava je organizirana i zamišljena kao korelacija Vjeronauka, Povijesti, Geografije, Hrvatskog jezika i drugih predmeta sa svrhom sustavnog sistematiziranja nastavnih gradiva iz navedenih predmeta tijekom osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja.