Biskup Večeerin slavio je misu zajedno s apostolskim nuncijem u Srbiji mons. Lucianom Surianijem, predsjednikom Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda zrenjaninskim biskupom Ladislavom Nemetom, beogradskom nadbiskupom i metropolitom Stanislavom Hočevarom, tajnikom Apostolske nuncijature mons. Simonom-Peterom  Lukyamuzi te dijecezanskim klerom.

„Zašto je Isus odlučio pozvati baš Pavla i njega učiniti apostolom naroda?“, upitao se mons. Večerin u homiliji. „Ne postoji objašnjenje, kao što ne postoji ni objašnjenje zašto poziva i danas mnoge mladiće i djevojke koje On želi. No, ima nešto u onome što Pavao sam kaže za sebe: „Ta čuli ste za moje negdašnje ponašanje u židovstvu: preko svake sam mjere progonio i pustošio Crkvu Božju te sam u židovstvu, prerevno odan otačkim predajama, nadmašio mnoge vršnjake u svojem narodu.“ (Gal 1,13-14). Zar nije logično da bi svatko želio takvu osobu na svojoj strani? Osobu koju ništa neće zaustaviti da ispuni svoj zadatak? Crkvi tada, ali i danas trebaju gorljivi ljudi koji će pronositi riječ evanđelja po svem svijetu (Mk 16, 15), a Pavao je upravo bio takva osoba.

Karakterizirajući Pavlov lik, mons. Večerin je, između ostaloga, kazao da je „kod njega nema odgađanja vršenja Božje volje, on je spozna i odmah vrši, jer zna koliko je važno donijeti Krista svim ljudima koji ga željno čekaju. To vidimo i po njegovim poslanicama koje neumorno piše, potičući različite zajednice da budu što revnije u nasljedovanju Krista. Skloni smo vjerovati da je život svetaca lak i lijep, no primjer apostola to ne pokazuje. Sam Isus je izjavio da ga čeka patnja, a Pavao je to doživio nekoliko puta. No, dopustio je da u njemu živi Isus, čijom je snagom mogao ići naprijed iz dana u dan“, kazao je biskup.

Zaključio je: „Poput Pavla i drugih apostola, pozvani smo propovijedati evanđelje svim stvorenjima diljem svijeta (Mk 16, 15). Zato nema opravdanja da se ovim zanimanjem ne bavimo. Vrlo je vjerojatno da ne moramo ići u daleke zemlje poput Pavla. Za većinu nas naše uže okruženje je mjesto gdje moramo i možemo propovijedati evanđelje, prvenstveno djelima i, ako je potrebno, riječima. Ne možemo reći da smo nedostojni ili da nemamo talenta za to, jer ako uzmemo apostole i svece, te svetog Pavla, možemo vidjeti da ni oni svojom sposobnošću nisu propovijedali evanđelje. Naš osobni odnos s Isusom, euharistijsko slavlje i obavljanje raznih pobožnosti duhovni su izvori iz kojih možemo crpiti snagu za prakticiranje svog poziva“.

Na misi je pjevao Katedralni zbor „Albe Vidaković“ uz glazbenu pratnju Miroslava Stantića.

Sv. Pavao zaštitnik je Subotičke biskupije od  njezina ustanovljenja 1968. godine, no i prije toga je bio zaštitnikom Kalačko-bačke nadbiskupije, iz koje je Subotička nastala, i gdje je bio patron konketedralnog sjedišta i sustolne (danas župne) crkve u drevnom Baču. Zaštitnik je i subotičkog malog sjemeništa i gimnazije koja nosi njegovo ime, te sjemenišne kapele u kojoj je 25. siječnja prije podne, o Danu škole, misu služio rektor sjemeništa i ravnatelj gimnazije mons. József Miocs, u zajedništvo sa prefektom vlč. Lászlóm Tojzán i profesorom u miru mons. Zoltanom Rókai, koji je propovijedao.