Više od stotinu vjernika iz toga grada ugostile su članice župne zajednice konkatedrale Sv. Petra i Pavla Ruskokrsturske eparhije sv. Nikole za katolike bizantskoga obreda u Srbiji. Na početku susreta sve ih je pozdravio vladika Đura Džudžar. „Okupili smo se ovdje da bismo sudjelovali u molitvi i slušali riječi kojima nam se Bog obraća. On je rekao: ‘Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ondje sam i ja među njima’ (Mt 18,20). To je sigurno tako, jer vas je ovdje mnogo više od tog broja”, kazao je mons. Džudžar, istaknuvši da su ovogodišnju temu razmatranja Svjetskoga molitvenog dana pripremile žene Zimbabvea.

Članice grkokatoličke župe na početku susreta istaknule su da je Svjetski molitveni dan „ekumenski pokret žena koji su započele žene u SAD nakon završetka Američkoga građanskog rata godine 1887. Uočile su vjersku, jezičnu i rasnu netoleranciju i duboko su vjerovale da molitva mijenja povijest i suvremena gibanja, te  da može uspostaviti mir. Od godine 1927. ustanovljava se slavlje Svjetskoga molitvenog dana svakog prvog petka u ožujku. Od tog dana kršćani diljem svijeta mole za potrebe određene države. Molitve se upriličuju u 108 država, a pripremaju ih žene različitih vjeroispovijesti, kultura i tradicija. Geslo Svjetskoga molitvenog dana jest informirati se, moliti i vjerovati. Premda su ga započele žene, ne mole se samo žene. Na molitvu smo svi pozvani”, kazale su one. 

Ovogodišnji predložak susreta Svjetskoga molitvenog dana došao je iz Zimbabvea i pozvao je sve molitelje na molitvu za rješavanje problema i poteškoća te južnoafričke države. Posljednjih godina zemlju potresaju politički nemiri, ratni sukobi, nasilje, posljedice velike zaraženosti HIV-om i siromaštvo. 

Tema ovogodišnje molitve temelji se na dobro poznatoj priči o izlječenju bolesnoga čovjeka pokraj Bethesde: „Ustani, uzmi svoju postelju i hodi” (Iv 5,8). U katehezi koja je uslijedila, te njezinu uprizorenju, rečeno je da kršćane ovaj redak iz evanđelja tjera na razmišljanje o promjeni koju moraju učiniti u životu, svojem i bližnjih. „Tjera nas da razmišljamo o tome jesu li na Isusov poziv da se promijenimo, naši odgovori ispunjeni isprikama. Isusov poziv na promjenu života (‘Želiš li ozdraviti?’ Iv 5,6) upućen je čovjeku o kojemu znamo dvije stvari: iz zdravstvenog je razloga nepokretan i napušten (‘Nemam nikoga da mi pomogne’, Iv 5,7). Kada se kombiniraju bolest i napuštenost, to je dvostruko teško životno stanje. On u Isusovu pitanju možda osjeća i cinizam. Možda je u sebi pomislio ‘Pa naravno da želim, to mi je jedina želja u životu!’ Isusovo pitanje upućeno je i nama.

Želimo li zaista u svojem životu promjenu? On od nas traži da jasno definiramo svoje želje i potrebe, ali nas suočava i s vlastitim isprikama. Često se ne želimo mijenjati jer ćemo u tom slučaju morati biti suočeni i s dodatnim zahtjevima izlaska iz svojega komfora. Isus nam je svojim pozivom ponudio snagu i dao priliku za izlječenje. Da bismo se izliječili, moramo poduzeti tri aktivnosti: ‘Ustani’ (odmakni se od sadašnje pasivnosti), ‘uzmi svoju postelju’ (suoči se sa svojim bremenom i poteškoćama drugih i ponesi ih) i ‘hodi’ (ne stoj na mjestu i ne osvrći se na svoje situacije koje su prošlost). Bismo li i mi radije sjedili u svojim toplim sobama, u svojem komforu, žaleći se svojim isprikama i opravdavanjima koji nas sprečavaju da iskusimo veliku Božju ljubav, milosrđe i izlječenje? Ovaj nas tekst poziva na aktivizam i na slušanje Isusovih zapovijedi. Žene iz Zimbabvea nas pozivaju da dođemo kod Gospodina sa željom za promjenom pod utjecajem njegove Riječi”, rečeno je na susretu.

Zajednički dio molitve, nakon pjesme „Kakav prijatelj je Isus”, kolekte za potrebe zajednice koja je organizirala susret, te predstavljanja Zimbabvea i razjašnjenja simbola Dana, sastojao se od čitanja dijela pete glave Ivanova evanđelja iz koje je uzet ovaj odlomak, te zajedničke molitve Očenaša na hrvatskom, mađarskom, rusinskom, ukrajinskom, slovačkom i srpskom jeziku – liturgijskim jezicima zajednica iz kojih se okupljaju sudionici Dana u Novom Sadu.

Završni blagoslov predmolili su okupljeni predsjedatelji kršćanskih zajednica: za katolike mons. Džudžar i novosadski župnik Julijan Rac, za Slovake evangelike pastor Vladimir Obšust, za reformirane kršćane pastor Nagy Zoltan, te za metodiste pastor Novica Brankov. Nakon molitve upriličena je gozba ljubavi u prostorijama grkokatoličke konkatedralne župe.