Zabrana pohađanja fakulteta daljnji je udarac na prava žena, na obrazovanje i slobodu. U pismu koje je potpisao afganistanski ministar visokog obrazovanja i koje je poslano svim javnim i privatnim sveučilištima u zemlji „preporučuje se da se naredba o obustavi obrazovanja žena provodi do daljnjega“.

„Boje se nas i naše moći i uništili su jedini most koji me povezivao s budućnošću”, komentirala je jedna studentica kroz suze za BBC.

Odluka dolazi manje od tri mjeseca nakon što su tisuće žena polagale prijemne ispite za fakultete diljem zemlje. Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres „duboko je zabrinut“ zbog zabrane koju su talibani uveli ženama da pohađaju sveučilište i poziva „da se zajamči jednak pristup obrazovanju na svim razinama“. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda ponavlja da „uskraćivanje obrazovanja ne samo da krši jednakopravnost žena, djevojaka, već će i da će to imati razoran utjecaj na budućnost zemlje“.

Posebna predstavnica UN-a za Afganistan Roza Otunbayeva također je naglasila da je zabrana koju su talibani uveli afganistanskim ženama „poražavajuća“. Ta odluka, dodaje ona, „šteti ženama, ali i Afganistanu“.

Nakon povratka na vlast u ljeto 2021., talibani su obećavali veću fleksibilnost. No, razne su liberticidne mjere, podsjećaju razni mediji, posebno pogodile žene. Za djevojke je već bila uvedena zabrana pristupa srednjim školama. Ženama je također zabranjen pristup većini poslova te ulazak u parkove i teretane.

Papa Franjo u apostolskoj posinodskoj pobudnici Christus Vivit navodi dvije različite reakcije Crkve glede obrane prava žena. Prva je produkt bojažljivosti i strukturiranosti, a druga žive Crkve koja „može reagirati tako da posveti pozornost legitimnim zahtjevima onih žena koje traže veću pravdu i jednakost“. Stoga Rimski biskup piše: „Pretjerano bojažljiva i strukturirana Crkva može biti vječito kritična prema svim diskursima o obrani prava žena i neprestano ukazivati na moguće rizike i zablude takvih tvrdnji. Nasuprot tome, živa Crkva može reagirati tako da posveti pozornost legitimnim zahtjevima žena koje traže veću pravdu i jednakost. Živa Crkva se može prisjetiti povijesti i prepoznati dugu nît autoritarnosti muškaraca, podložnosti, raznih oblika porobljavanja, zlostavljanja i nasilja u kojem dominiraju muškarci. S tim gledištem i ona sama će moći uzeti k srcu te zahtjeve za poštivanjem prava žena i ponuditi uvjerljiv doprinos većem reciprocitetu između muškaraca i žena…“ (CV, 42).