U Nikincima svečano proslavljen zaštitnik župe - sveti Antun Padovanski
Svečano auharistijsko slavlje predslavio je srijemski biskup mons. Đuro Gašparović / Foto: Mirko Paulić (sve fotografije)
Nikinci (TU) (IKA)
U Nikincima, u Srijemu, Župa sveti Antun Padovanski, prezbiter i crkveni naučitelj u nedjelju, 13. lipnja svečano je proslavila svetog Antuna Padovanskog svog nebeskog zaštitnika.
Slavljena su četiri euharistijska slavlja. Mise u 7 i 18 sati predslavio je upravitelj župe u Nikincima vlč. Ivica Živković. Župnik iz Vrbasa vlč. Karolj Sabadi slavio je euharistiju na mađarskom jeziku u 9.30. Svečano euharistijsko slavlje u 11 sati predslavio je srijemski bisk mons. Đuro Gašparović, u zajedništvu s vlč. Ivicom Živkovićem i vlč. Karoljom Sabadijem.
U prigodnoj homiliji mons. Đuro Gašparović prigodno je govorio o životu svetog Antuna Padovanskog.
“Danas smo se, u ovu nedjelju, na dan svetog Antuna Padovanskoga, okupili u njegovu svetištu u ovoj župi u Nikincima, kako bismo slušanjem Riječi Božje i slavljenjem euharistije, u sabranosti i molitvi, primili poticaje Duha Svetoga da bismo i mi, kao svetac svega svijeta, mogli ispuniti Božji naum o našem životu.
Tko je sveti Antun Padovanski? Mogu, dragi vjernici, zamisliti vaše odgovore: on je veliki svetac, veliki propovjednik evanđelja, pisac, naučitelj Crkve i tako redom. No, je li time rečeno ono bitno o njemu?
Sveti Antun je, u prvom redu, bio jednostavan i ponizan. Bio je veoma inteligentan, osjetljiv za pitanja svoga vremena, sposoban slušati Božju Riječ i u njoj nalaziti svijetlo za svoj život i za život povjerenog mu puka. Sveti Antun je, zacijelo, bio čovjek izvanredne karizme. Sve svoje sposobnosti dao je u službu Bogu i prepustio ih Božjem planu o svojemu životu. Stoga je bio i raspoloživ za promjene. Nije bio strogo vezan uz prošlost, svoj komoditet i prosperitet. Nije se vezao uz svoje male sigurnosti.
Bog ima i svoje vrijeme i svoje nacrte. On nas često oslobađa od naših planova, ma koliko bili plemeniti i pokazuje nam svoj put, kao što je to učinio i sveti Antun, koji umjesto Afrički postaje Padovanski, jer tako se Bogu svidjelo. Gospodin je htio da Antun najprije oslobodi i obrati svoje srce, kako bi mogao druge obraćati Bogu. Tolika čuda, koja su se dogodila po zagovoru svetog Antuna, svjedoče da on nije sumnjao kada je iznosio molbe i potrebe Ocu Nebeskome. Vjerovao je da će biti uslišan i Bog je čuo njegove vapaje i molitve. Sveti Antun govori o molitvi kao prisnom razgovoru s Bogom. To čovjeku donosi neizrecivu radost, koja često obuzima dušu uronjenu u molitvu. Sveti Antun nas podsjeća da je za molitvu potrebno ozračje tišine koja ima za cilj stvoriti prostor sabranosti i osposobiti za slušanje Boga.
Draga braćo i sestre, molitva je toliko važna za sve kršćane – neophodna kao disanje – bez nje nitko ne može živjeti kao vjernik: ni biskup, ni svećenici, ni redovnici, ni redovnice, niti vjernici laici – nitko nije izuzet od te neophodne potrebe. Molitva je posebno važna u obitelji, u toj „kućnoj Crkvi“, za život i skladan rast svakoga pojedinog njezinog člana. Molitva u obitelji je intimni razgovor obitelji s Bogom koji jača međusobnu ljubav, vjernost i zajedništvo među supružnicima i povezanost s djecom. Ona unosi Boga u obiteljsko zajedništvo.
Predraga braćo i sestre, poput svetog Antuna Padovanskog oslonimo se na Gospodina Isusa Krista, Njemu predajmo svoj život, svoje uspone i padove, svoja nadanja i stradanja”, poručio je msgr Đuro Gašparović.
Za istaknuti je kako su euharistijska slavlja bila ispunjena pobožnim hodočasnicima koji su došli u izliti svoje molitve i zatražiti nebeski zagovor svetog Antuna.
Župljani nikinačke župe su se, kao i svih prethodnih godina, pokazali kao dobri domaćini te su radosno dočekali i ugostili hodočasnike koji su se uputili na hodočašće svetom Antunu. To je bilo osobito vidljivo nakon središnjeg euharistijskog slavlja u 11 sati.