„Prvo značenje riječi „blažen“ ili „sretan“ u Starom zavjetu vezano je uz svijest čovjeka da je dio povijesti spasenja i da će biti spašen. To nije prolazna sreća zbog poklona nego zahvaća cjelovitosti ljudskog života“, objasnila je s. Silvana. „Pogledajmo to izbliza. Prvi su blaženi siromasi. Izraz je na grčkom „tokohos“ od riječi „teso“ (savijena osoba koja prosi). Te osobe ovise o milostinji drugih da bi mogle živjeti. U izraelskom ropstvu, nemoć ropstva stavlja sve u Božje ruke, iako se ne radi o materijalno siromašnima. Siromasi duhom dobivaju prva mjesta u Kraljevstvu Nebeskom čime Isus ruši kategorije koje još i danas postoje. Drugo blaženstvo govori o ožalošćenima koji će se utješiti. Radi se o dubokoj nutarnjoj žalosti koja se očituje izvana. Krotki će baštiniti zemlju, a radi se o mirnom i dragovoljnom prihvaćanju neugodnih situacija i nepravdi. Isus za sebe govori da je krotka i ponizna srca i da se učenici uče od njega. Biti krotak znači biti u ispravnom stavu pred Bogom, čekajući Njegovu pravednost. Biti pravedan u međuljudskim odnosima znači biti milosrdan jer smo pred Bogom svi manje ili više dužnici. Nadalje, blaženstva govore o žednima i gladnima pravednosti koji će se nasititi. Hebrejski koncept pravednosti je ispravno djelovanje Boga i ljudi, Bog je prema nama pravedan onako kako smo mi milosrdni prema drugima. Milosrdni će zadobiti milosrđe, ali to nije afektivni čin nego efektivni tj. djelovanje, a ne osjećajnost. Slijede čisti srcem koji će Boga gledati. Srce tu ima razumsku dimenziju i vezano je za odluku, osoba čista srca je osoba koja nije dvolična. Mirotvorci naznačuju odsutnost fizičkog sukoba, ali i eshatološki dar. Progonjenima zbog pravednosti obećana je budućnost jer je progon stalna konstanta Crkve“, naglasila je s. Silvana.

„Blaženstava se pripisuju nemoći. Jesmo li pozvani patiti, šutjeti i trpjeti? Tako razmišljati može biti opasno jer gledajući nepravde možemo čak i vjeru u Boga odbaciti“, rekla je doc. dr. Fužinato i nastavila: „Mi koji živimo u sadašnjem trenutku trebamo iskazati milosrđe. Bog će pitati – kako si ljubio one koje sam ti dao? Mi se često bojimo i ne dižemo glas da i nas ne napadnu, ne etiketiraju, ali Bog od nas traži da se eksponiramo za druge. Matej inzistira na osobnoj odgovornosti i opraštanju grijeha bratu“, zaključila je s. Silvana.

Tribini je nazočio i predstojnik Instituta za novu evangelizaciju mons. dr. Vladimir Dugalić te je najavio sljedeću biblijsku tribinu – 4. ožujka u 19.30 sati – kada će doc. dr. S. Fužinato govoriti o Matejevu „Stišavanju oluje“ (Mt 8, 23-26).