Iznoseći osnovne podatke o poslanici vlč. Bulat je rekao kao je Druga poslanica Solunjanima napisana povijesnim čitaocima koji su krivo razumjeli Pavlovo propovijedanje o drugom Isusovu dolasku ili paruziji. Govori o znakovima koji prethode paruziji i potiče vjernike na ustrajnost jer su oni krivo shvatili da će Isus ponovno doći u nekom vrlo kratkom vremenu te su se malo i „umorili u življenju vjere“.

Kao i u Prvoj poslanici Solunjanima, Pavao i ovdje glavni dio poslanice završava molitvom za Solunjane, rekao je vlč. Bulat upućujući kako su pojedini izrazi u tim molitvama međusobno su vrlo slični. „Ovaj odlomak Apostolova je molitva za ustrajnost vjernika i poticaj na ustrajnost. Počinje utješnom vjerskom istinom da nas je Bog uzljubio i dao nam trajno ohrabrenje i dobru nadu. Uzljubio nas je u Kristu koji je za nas umro i uskrsnuo, i ta je ljubav s Božje strane neopoziva. Ova dogmatska tvrdnja stoji u molitvenom zazivu kojim Apostol pripravlja kasniji poticaj na ustrajnost“, rekao je voditelj te potom redak po redak razložio glavne naglaske i poticaje.

Svoje izlaganje zaključio je upućujući na Isusa Krista kao glavni oslonac, ističući: „Nebitno je za nas ono što se u svijetu događa i što nas okružuje. Ludosti i zamamnosti ovoga svijeta nisu spomena vrijedne prema Božjoj ljubavi i Božjoj sili. To je naša nada i naša radost. Zato uopće ne trebamo upirati prstom u zloću ovoga svijeta. Zato se uopće ne trebamo baviti zloćom i grijehom. Ne trebamo se dati zabljesnuti čarolijom ovoga svijeta, niti se trebamo plašiti sile i silnika ovoga vremena. Naša je snaga i naša radost – Evanđelje i spasenje Kristovo. Time ćemo u svoje srce unijeti mir, a u ovaj svijet divan primjer vjernosti i radosti u Kristu.“

Prisutni su potom dali svoj osvrt na navedeni ulomak i njegovo tumačenje, a susret je zaključen za ovu priliku posebno osmišljenim zazivima molitve vjernika temeljenim na glavnim naglascima navedenog svetopisamskog ulomka. Sljedeća biblijsko-molitvena večer održat će se 9. prosinca s početkom u 19.30 sati.