Vlč. Bulat pojasnio je da se apostol Pavao nalazio u Efezu, na svom trećem misijskom putovanju, i odatle je pisao svoju prvu poslanicu Korinćanima. U navedenom ulomku on zove na isto mišljenje i isto osjećanje, a zatim prelazi na razdvojene grupe u Korintu. „Među kršćanima su se pojavile posebne stranke, gotovo sljedbe, koje su se poput male djece nadmetale čiji je roditelj bolji ili ugledniji. Neki su se pozivali na Pavla kao učitelja, drugi na Apolona koji je bio osobito učen i vješt navjestitelj, a neki pak na Kefu, tj. na Petra. Nije bilo važno tko smo, kakvi smo, kako živimo, nego to na koga se možemo pozvati. I ne samo to. U svojoj oholosti svaka je skupina smatrala da je veća i zaslužnija od drugih. I tu je najveće zlo. Oholost. Oholost koja je korijen svim grijesima“, istaknuo je vlč. Bulat i nastavio: „Pavao se ožalostio kad je čuo o razdorima među kršćanima u Korintu. Strašno mu je bilo čuti da su razjedinjeni oni koji bi trebali biti udovi jednog Kristovog tijela.“

Pojasnio je i Pavlovu molbu Korinćanima – svi budite iste misli… istog osjećanja i istog mišljenja uzimajući za primjer obitelj i obiteljske odnose. „Članovi obitelji mogu imati različite interese, različita razmišljanja i poglede na neka životna pitanja. Međutim, članovi jedne zdrave obitelji uvijek će imati razumijevanja jedni za druge, uvijek će imati strpljivosti i ljubavi jedni za druge, uvijek će dobrohotno prihvaćati moguća različita gledanja. Eto, to bi trebala biti Kristova Crkva. Kao pravi Kristovi vjernici trebamo se prihvaćati u svojim različitostima. Netko moli na ovaj način, netko na onaj. Netko je bliži tradicionalnijim izražajima vjere, a za nekoga je najvažnija duhovnost utemeljena isključivo na Božjoj riječi. Međutim, prihvaćamo se i volimo. Mi smo jedna obitelj. Isti nam je Bog Stvoritelj, isti nam je Krist Gospodin Spasitelj, u istom smo Duhu kršteni“, poručio je prisutnima vlč. Bulat.

Slijedeća biblijsko-molitvena večer održat će se 10. veljače s početkom u 19.30 u pastoralnim prostorima Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku. M. Kuveždanin