S okupljenim vjernicima u velikoj dvorani centra gdje je započelo slavlje blagoslova župnik Ivan Štivičić uputio je biskupu Škvorčeviću riječi pozdrava te je među ostalim rekao kako je gradnja pastoralnog centra  započela 2006.  Crkva je osposobljena za bogoslužje ranijih godina dok su radovi na drugom dijelu centra potrajali sve do sada. Istaknuo je da će ovi prostori unaprijediti pastoralno djelovanje u župi,  napose u radu s djecom i mladima. Zahvalio je biskupu za financijsku i drugu potporu koju je pružila Požeška biskupija te što je došao podijeliti radost sa župljanima zbog dovršenja njihova važnog projekta.

Isus Krist najčvršći je temelj našeg postojanja.”

Zahvaljujući na izrazima dobrodošlice, biskup Škvorčević spomenuo je dvije radosti i uputio dvije čestitke: prigodom Božića i nove godine te dovršenja izgradnje pastoralnog centra. Zahvalio je kardinalu Franji Kuhariću što je osnovao ovu župu, prethodnim župnicima  Mati Baličeviću i Jozi Juriću, koji su djelovali u skromnim uvjetima te započeli gradnju, napose sadašnjem župniku Ivanu Štiviću koji je u suradnji sa župljanima dovršio započeto djelo. Spomenuo je da će ovi prostori služiti vjernicima u nastojanju oko usmjeravanja svojih života Bogu i izgradnji župnog zajedništva. Rekao je da moćna Isusova ljubav s križa želi u crkvi i u novoizgrađenim prostorima biti njihovo svjetlo i toplina, napose djeci i mladima, biti pokretač i smisao u njihovu hodu prema životnom cilju. U kratkom nagovoru nakon naviještenog evanđelja u kojem Isus govori o gradnji na čvrstom ili pjeskovitom temelju, biskup je poručio vjernicima kako je Isus Krist najčvršći temelj našeg postojanja,  da svojim sudjelovanjem na nedjeljnim svetim misama u crkvi i duhovnom izgradnjom u drugim prostorima Pastoralnog centra svjedoče Bogu i jedni drugima da su mudri graditelji svoga života, povezujući se sa žrtvom Isusove ljubavi na križu i izgrađujući župno i biskupijsko zajedništvo. Kazao je nazočnima da blagoslovljena voda kojom škropi njih i sve prostore Centra podsjeća na krsnu pripadnost Isusu Kristu, kojem su povjerili svoju sudbinu te ih je pozvao da se obnove u toj svijesti.

U homiliji biskup je rekao da se na licima sudionika slavlja prepoznaje kako su dobro i radosno u ovo božićno u vrijeme i u dragoj prigodi blagoslova Pastoralnog centra njihove župe. Ustvrdio je kako je važno otkrivati razloge zbog kojih jesmo dobro,  naspram onih koji nas uvjeravaju da u Hrvatskoj ništa ne valja, da je sve mračno i da se u njoj ne može graditi svijetla budućnost. Istaknuo je kako nam naviještena Božja Riječ pomaže otkriti čudesnost i ljepotu stvarnosti koja je oko nas, a napose našeg vlastitog postojanja i da je to prvi razlog zbog kojeg se trebamo osjećati dobro i radovati se. Spomenuo je da apostol Ivan u prologu svoga evanđelja govori o moćnoj Božjoj Riječi, Sinu Očevi odvijeka, koja je u početku sve pokrenula u život i koja je sišla među nas ljude i postala jednim od nas, da u naše postojanje unese svjetlost i život. Biskup je ustvrdio da nismo u stanju do kraja razumjeti što je to svjetlost i u čemu je njezina moć, ali da je dovoljno ako znamo da je svjetlo moćno Božje stvorenje koje je jače od mraka. U svjetlu se krije neka otajstvena zakonitost po kojoj je ono jače od mraka, a koja nam svjedoči Božju mudrost u svemu stvorenom, ustvrdio je biskup. Evanđelist Ivan predstavlja nam Isusa Krista kao pravo svjetlo. Vječna Božja Riječ koja je postala čovjekom, poput svjetla pobjeđuje mrak,  tamu groba i smrti te nas čini dionicima svoje pobjede, obdaruje moću da postanemo djeca Božja, kazao je biskup. Pozvao je sudionike slavlje da se ne daju zarobiti onime što je u njima nemoćno, nego da se cijelim svojim bićem okrenu prema Bogu i budu suradnici onoga njegova moćnog djela spasenja koje je pokrenuo i ostvario u Isusu Kristu. Izrazio je uvjerenje da su se sudionici slavlja ovog Božića otvorili Božjim odgovorima  na stanja naših ljudskih nemoći i da su se utvrdili u uvjerenju da u našim životima ima puno toga što je dobro zahvaljujući Božjem milosnom djelovanju kojim nas je zagrlio u Sinu svome Isusu Kristu. Poželio im je da ih slavlje blagoslova Pastoralnog centra utvrdi u svijesti pripadnosti svojoj župi, življenju onoga djela spasenja koje je Isus Krist ostvario za nas, a kojeg smo postali dionici u svetom krštenju. To naše stanje sveti Pavao u Poslanici Efežanima – čiji smo ulomak čuli u drugom čitanju – naziva blagoslovljenim,  nabrajajući što je sve Bog u Isusu Kristu učinio za nas.

Apostol tvrdi da nas je Bog u njemu izabrao prije postanka svijeta te mi nismo plod slijepog slučaja, već Božji izabranici.”

Nadalje, u ljubavi nas je predodredio za posinstvo. Bog nas ljubi majčinskom ljubavlju. On nam nije tek  dao da nešto imamo, nego da postanemo njegovi sinovi i kćeri, naglasio je biskup. Rekao je također da se mi kao Božji izabranici, kao sinovi i kćeri Božje nemamo razloga nečega  bojati, pa ni smrti, jer smo za svu vječnost zamilovani njegovom ljubavlju, stvarnošću njegove mudrosti.  Pozvao je sudionike slavlja da se ne dive toliko ljudskim djelima, nego zahvatima koje je od početka Bog ostvario za nas po svojoj moćnoj stvoriteljskoj Riječi, koja je u Isusu Kristu postala  čovjekom. Također ih je pozvao da u zakonitostima stvorenog svijeta očima srca u vjeri prepoznaju djelovanje Božje mudrosti, da se toj mudrosti dive, da je hvale i da joj se raduju. Poručio im je da na kraju života neće biti najvažnije koliko su bili uspješni u svom životnom zanimanju ili poslu te bili bogati, nego jesu li postali Božji ljudi. Pozvao je sudionike slavlja da se potrude biti takvi, i da sve što čine bude usklađeno s Božjim naumom o nama, s njegovom mudrošću, pobjednicom u našem životnom  mraku. Zamolio je Blaženu Djevicu Mariju, Kraljicu Svete Krunice, zaštitnicu njihove župe da moli s njima i za njih da nitko od njih ne ostane bez nutarnjeg svjetla, nego uvijek Božjim pogledom vide ono što je lijepo i blagoslovljeno, i tomu se raduje.

Na kraju misnog slavlja biskup je pozvao sudionike da s njega otiđu osnaženi Božjim jamstvom da mu oni nisu bilo tko, nego njegovi voljeni sinovi i kćeri, i da budu zahvalni Bogu što im je podario taj status. Podsjetio ih je da je njihova župa zajednica vjernika koje je Isus Krist izabrao i u krštenju učinio svojima, i koji iz te svijesti prihvaćenosti i ljubavi od strane Isusa Krista, prihvaćaju i ljube jedni druge kao Božja stvorenja za koje je Isus Krist prolio svoju krv i u koje je ulio Duha svoje ljubavi. Pozvao ih je da trajno žive iz svijesti tog statusa koji im je dao Bog i da se pri svakom dolasku na nedjeljnu svetu misu u župnu crkvu i pri svakom ulasku u župni dvor prisjete da pripadaju Bogu. Ne prezrimo Božje djelo u nama nego mu se radujmo i od njega živimo! To je ljepota našega kršćanskog, katoličkog i hrvatskog postojanja, ustvrdio je biskup. Zahvalio je svima koji tako nastoje živjeti svoju pripadnost Isusovoj Crkvi u svojoj župi, kao i svima onim koji su pridonijeli da izgradnjom pastoralnog centra ova župa može dostojno izvršavati svoje poslanje. Poželio je da bude blagoslovljeno sve što će župljani u suradnji sa svojim župnikom nastojati ostvarivati tijekom ove i narednih godina. Zahvalio je pjevačima i sviračima, osobito tamburašima što su stvorili ozračje blizine one duše koja je u naše hrvatske božićne pjesme utisnula svoju vjeru, nadu i ljubav prema Bogu, te je na sve sudionike slavlja zazvao Božji blagoslov.