Župnik Antun Prpić izrazio je biskupu dobrodošlicu. Zahvalivši župniku za riječi pozdrava, kao i za darove koje su mu uručili brat i sestra male Rebeke, biskup je roditeljima kazao da je njihova kćer Rebeka najveći dar što su ga donijeli na to slavlje. Dodao je da je rođenje djeteta u jednoj obitelji najveća novost u Hrvatskoj, jer je u svako novo ljudsko biće utkana Božja ljubav i naum koji je on smislio za njegovu vječnost. Čestitavši roditeljima na daru novog života Crkvi i Domovini, zahvalio im je za njihovo šesto opredjeljenje za život.

U homiliji biskup je pozvao okupljene da procijene jesu li dobro ili loše – ne tek s nekih ljudskih polazišta – nego po Božjim mjerilima naviještenima u svetim čitanjima. Rekao je da prvo čitanje iz Prve knjige o kraljevima donosi kratki ulomak iz života kralja Ahaba i njegove žene Izebele, naglasivši da su to bili ljudi koji su progonili sv. Iliju proroka, zaštitnika župe. Naglasio je kako je Ahabu i Izebeli najvažnija stvar u životu bila kako postati još važniji i još bogatiji. U ostvarivanju tog cilja oni kombiniraju kako da se domognu vinograda koji se nalazio u blizini njihove kraljevske palače, a pripadao je siromašnom Nabotu Jizreelcu. Nakon što Nabot nije htio kralju Ahabu prodati svoj vinograd, smatrajući ga dragocjenom baštinom koju je naslijedio od svojih otaca, kraljica Izebela skovala je u svojoj zloći plan kako se riješiti Nabota i ugrabiti njegov vinograd. Svoju opaku nakanu maskirala je u pobožno ruho, proglasivši u kraljevo ime post u narodu i postavivši Nabota na čelo te javne pobožnosti, kako bi na temelju krivog svjedočanstva dvojice lažnih svjedoka, da je proklinjao Boga i kralja, mogao biti osuđen na smrt i ubijen kamenovanjem. 

Tko je od navedene dvojice bio dobro: bogati kralj ili siromašni Nabot, upitao je biskup sudionike slavlja, izrazivši uvjerenje kako će svi odgovoriti: naravno, siromašni Nabot koji je živio čestito i pošteno, imao malo, ali je bio veliki čovjek. Za razliku od njega kralj Ahab, koji je imao puno, bio je sitni čovjek, koji nije bio zadovoljan onim što je imao, nego je uvijek htio više. Biskup je ustvrdio da su kralj i kraljica svoj život sveli na razinu imanja, u uvjerenju da će im život biti velik i uspješan ako budu stjecali što više bogatstva, pa i nepoštenim putem, ali su se grdno prevarili. “Čovjek nije biće koje je sretno onda kad ima nešto u rukama i kad je bogat stvarima oko sebe, a u sebi prazan i mračan, zarobljen sebičnošću koja hoće imati još više. Ljudska sreća nije imati nešto, nego biti netko, biti čovjek”, zaključio je biskup.

Istaknuo je kako je kako neki supružnici smatraju da je previše imati i samo jedno dijete, obitelj Šoštarić donijevši na krštenje svoje šesto dijete, svjedoči da se u svom životu ne ravna po mjerilu sebičnosti i posjedovanja što više materijalnih dobra, već da je vođena ljubavlju i žrtvom spremna velikodušno ulagati sebe u svoju djecu, u svoje potomstvo, i da u tome pronalazi svoju životnu sreću. “Ljubav i žrtva su Božje mjerilo po kojima treba prosuđivati svoj život”, naglasio je biskup, podsjetivši sudionike slavlja da u misi na oltaru slavimo Isusovu ljubav i žrtvu s križa, i kad se netko pridruži toj Božjoj ljubavi i žrtvi tako što rađa brojno potomstvo, tu se onda susreću Bog i čovjek u zajedničkom opredjeljenju za život. Upitavši hoće li u Hrvatskoj pobijediti život, biskup je ustvrdio da neće po onima koji žive sebičnost na političkoj i drugim razinama, i koji poput Ahaba i Izebele preziru Božja mjerila, ne mareći što Hrvatska umire.

Govoreći o evanđeoskom ulomku u kojem se Isus osvrće na starozavjetni zakon odmazde “oko za oko, zub za zub”, biskup je ustvrdio da po tom zakonu na kraju uvijek pobijedi zlo. Kad god podlegnemo zlu, i ponašajući se po njegovu diktatu na zlo odgovorimo zlom, postajemo žrtve, vrteći se u začaranom krugu zla. Isus ne želi da nam se to dogodi, i zato nas poziva da razbijemo začarani krug zla mjerilima Božjeg praštanja i milosrđa te se tako izdignemo iznad zla i sebičnosti. Tada se događa pravi, istinski život, za koji se obitelj Šoštarić nesebično opredijelila, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da budu ljudi koji će u Hrvatskoj umnažati ljubav i opredjeljivati se za život, i na taj način već ovdje na zemlji započinjati vječnost. Supružnicima Šoštarić poručio je da nikad ne posumnjaju da su učinili pravi korak kad su se opredijelili za život, a sve nazočne sudionike slavlja potaknuo je da ih u tom opredjeljenju podrže i prate svojom molitvom i drugom potporom. 

Na kraju misnog slavlja biskup je čestitao supružnicima Šoštarić, poručivši im da s ovog slavlja nose kući najveće blago – u krštenju preporođenu kćer Rebeku, a sudionici slavlja pljeskom su se pridružili njegovoj čestitki. Izrazio je radost što će se za tjedan dana ponovno susresti s njima na slavlju svete potvrde njihove starije kćeri. Također je izrazio radost što su na toj misi sudjelovali bogoslov iz njihove župe Robert Medved, koji privodi kraju studij teologije u Rimu i koji će, ako Bog da, iduće jeseni biti zaređen za đakona, kao i đakon Matej Siluković, iz župe Stražeman, koji će za dva tjedna biti zaređen za svećenika, te ih je obojicu preporučio u njihove molitve.  Zahvalio je župniku Antunu Prpiću za sve ono što zajedno sa svojim suradnicima nastoji činiti za dobro te župe. Na obitelj Šoštarić i na sve sudionike slavlja zazvao je Božji blagoslov. Nakon mise biskup se u župnom domu susreo s članovima obitelji Šoštarić, zanimao se za njihov život, djeci je udijelio darove, a supružnicima uobičajeni novčani prilog Požeške biskupije.