Branitelji i stradalnici u Aljmašu proslavili Veliku Gospu

Uvodeći u slavlje euharistije dr. Šota naglasio je kako preko lika BDM, uz osobnu molitvu i nakane te osobni susret s Gospodinom i ove godine molimo za sve poginule, stradale tijekom Domovinskog rata te molimo za majke, očeve, supruge i djecu poginulih u Domovinskom ratu te sve koji se još uvijek vode nestalima (RH preko Uprave za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja, traga za 1892 osobe nestale i smrtno stradale u Domovinskom ratu).

„Bez cjelovite istine i pravde o stradalima i nestalima, onima koji zbog toga godinama trpe i pate, teško je ostvariti cjeloviti mir i istinski suživot. Moguće je samo ostvariti prividni mir pod vidom tolerancije. I danas, nakon 28 godina zbog rata i njegovih posljedica u određenoj mjeri dio stanovnika Slavonije, Srijema i Baranje trpi, pati, nosi razne i mnogobrojne križeve; od tjelesnih do duhovnih i duševnih. Danas posebice imajmo u našim srcima sve one koji napuštaju domovinu za koju su ginuli naši očevi i braća.

Uočavamo kako je nerijetko prisutan osjećaj sustavnoga i namjernog prenaglašavanja vida besperspektivnosti u domovini te se tako potiče, napose mlade, na odlazak, napuštanje i iseljavanje iz domovine. Dio onih koji su napustili našu Slavoniju, kroz vid usredotočenosti na materijalno, vrlo brzo zaboravlja nacionalni identitet, odriče se kršćanske vjere.

S druge strane, dijelom i zbog neautentičnosti današnjih prvih evangelizatora, nas svećenika, u Hrvatskoj sve je više onih koji žive kao da Boga nema. Mnogi indiferentnošću negiraju osobnog Boga. Indiferentnost i materijalizam najviše pogađa osobe koje žive bračno-obiteljskim životom.

Stoga, pred likom Gospe od utočišta molite za vjeru u osobnog Boga u vlastitim obiteljima, molimo za obitelji svojih prijatelja i rođaka, za obitelji cijele naše nadbiskupije. Molimo pred Bogom i likom Gospe od utočišta da naše obitelji postanu ‘kućne Crkve’, ‘škole molitve’“.

U propovijedi dr. Šota je podsjetio: „Nije bilo tako davno kada smo mogli kao pojedinci reći, napose mi vjernici, kako imamo tri majke: majku koja nas je rodila, majku domovinu za koju su mnogi darovali i život te nebesku majku Blaženu Djevicu Mariju čiji zagovor i pomoć smo tražili tijekom rata, a s njenom krunicom oko vrata ginuli su naši dragi braneći domovinu i ovozemaljsku majku. Mnogima za koje danas molimo slika vlastite majke i nebeske majke u blatnim rovovima, hladnim zimskim danima i noćima bila je sve što su imali. Velikom broju branitelja koji su poginuli, zadnja izgovorena riječ bila je riječ majko, majko moja, Gospo moja.

A danas, kako kaže pjesma ‘dođoše čudni ljudi, čudnog imena’ i relativiziranjem vrednota primljenih od Boga dovedoše nas do trenutka pa gotovo nesta riječ majka.

Rodnom ideologijom u formularima nije isključeno da neće nestati spomen majke (sjetimo se Istanbulske konvencije). Globalizacija, sveprisutni neoliberalizam govor o identitetima, napose vjerskom i nacionalnom, to sve zdrav govor o čovjekoljublju, domoljublju nerijetko proglašava nacionalizmom.

Agresivni sekularizam i sinkretizam, beskrupulozni kapitalizam i materijalizam relativiziranjem čovjeka stvorenog na sliku Božju dovodi do toga da je sve manje praktičnih vjernika, sve više prigodnih, a smanjuje se povjerenje i u Crkvu.

Dakako, tome smo pridonijeli i mi, svećenici, autoreferencijalnošću, nevjerodostojnošću življenja osobnog poslanja, zalijepljenošću za materijalno. Udaljili smo se mnogi od Gospodina, Boga živoga, Boga utjelovljenoga, Boga, prisutnog u sakramentu euharistije do te mjere da se više ne koristi sintagma ‘Krist da, Crkva ne’, nego ‘religija da, Bog ne’“.

Propovjednik je razložio kako udaljavanje od Boga znači da je „uosobljeni Bog, Isus Krist postao nepoznanica današnjem suvremenom čovjeku, iako je je među nama u svakoj misi“. „Evangelizacija Crkve proizlazi iz vjere i iz iskustva ljubavi – iz iskustva spašenosti i oslobođenja u Isusu Kristu. Možemo se i trebamo se svi zapitati na današnji blagdan u kojem motrimo Mariju Uznesenu na nebo, a uznesena je na nebo jer je cijeli njezin život bio evangelizacija. Promotrimo samo njezino pouzdanje i povjerenje u Boga koje je sustavno i neprestano raslo, neprimjetno se produbljivalo. Pogledajmo i divimo se njezinoj poniznosti, napose prepuštanju i osluškivanju volje Božje“, istaknuo je propovjednik te u kontekstu uloge pojedinca u evangelizaciji, s uporištem u Riječi Božjoj i novijim papinskim dokumentima, zaključio:

„Evangelizacija ne treba biti nova u svom sadržaju, jer evanđelje dano u Isusu Kristu ne podliježe izmjenama niti je njegova vrijednost prolazna, već je u novoj evangelizaciji potrebno dovesti čovjeka do novog zanosa vjere: do otkrića ljepote, radosti, žara kao i smisla vjerovanja koje nije tek formalno pripadanje nekakvoj zajednici ili održavanje običaja i tradicije ili zatrpano mnoštvom vlastite prigodne pobožnosti u kojoj želimo osobno nametnuti svoju volju Bogu.

Marija mi govori kako svakodnevno neprimjetno, samozatajno vršiti i izvršavati volju Božju. I vjerujem kako ćemo na kraju života čuti glas: ‘Marijino uznesenje je i naše uzdignuće’. Mi smo kod svake sv. mise pozvani prepoznati živoga, uskrsnuloga Gospodina i naviještati Boga. To je življena vjera po uzoru na BDM.“

Misu je uz pjevanje vjernika i s. Dominike Jozić (Družba Marijinih sestara) na orguljama pratio Dino Klem iz Slavonskog Broda, a misna čitanja čitao je poslužitelj oltara Goran Đurđević.