U sklopu susreta, tijekom misnog slavlja, dodijeljena je služba lektora te je upriličeno primanje među kandidate za svete redove.

Susret je započeo  okupljanjem roditelja i prigodnim programom. Nakon uvodne pjesme koju je izveo zbor đakovačkih bogoslova, uvodnu je i pozdravnu riječ održao rektor Bogoslovnog sjemeništa, preč. dr. Stjepan Radić. Ponajprije je izrazio srdačnu dobrodošlicu roditeljima te im zahvalio na povjerenju koje iskazuju prema poglavarima šaljući svoje sinove u Sjemenište, koje im je uistinu drugi dom. Isto tako, rektor je pozornost skrenuo na obitelj kao takvu, koja je polazište odgoja, bitna stanica kršćanskog života, a danas stalno na udaru svijeta koji ju pokušava omalovažiti i zanemariti. Roditelje je potaknuo da budu u stalnom kontaktnu sa svojim sinovima, ali je pozvao i bogoslove da se javljaju roditeljima, da s njima razgovaraju i ‘pretresaju’ svoje probleme i poteškoće, dopuštajući roditeljima da i dalje sudjeluju u njihovu odgoju i formaciji.

Nakon uvodnog pozdrava bogoslov 5. godine Antonio Pekić nastupio je s pjesmom S. S. Kranjčevića Hrist djetetu u crkvi. Poslije toga uslijedio je duhovni nagovor mons. dr. Karla Višatickog, duhovnika Sjemeništa. Na temelju evanđeoskog ulomka Iv 15, 1-7, duhovnik je istaknuo kako tek u Kristu donosimo plod te osvrnuvši se na odgoj općenito, naglasio da su za njega važni principi. Napravio je svojevrsnu usporedbu s vojnicima i časnicima, kojima su prisne vrline poštovanja, povjerenja, ustrojstva i reda. Također, slike koje je prisutnima prizvao u svijest, bile su one o pravljenja vina cijeđenjem grožđa, drobljenja maslina kako bi se dobilo ulje te naposljetku brušenju dijamanata, kojima oni dobivaju sjaj. Za sve je navedenom potreban trud, muka svojevrsnog ništenja, da bi se dobio pravi plod. U tom je smislu, svim trima slikama zajednički napor, štoviše pritisak koji mijenja samu stvar, na koju se utječe, ali na kraju porađa kvalitetan rod i proizvod. Uvodni je dio programa zaključen pjesmom bogoslovskog zbora Krist jednom stade na žalu.

Nakon programa kojeg su priredili bogoslovi i poglavari, uslijedilo je opušteno i radosno druženje roditelja, bogoslova i poglavara. Središnji dio susreta bilo je misno slavlje u kapeli Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, koje je predvodio mons. Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki. Koncelebrirala su sva četvorica poglavara Bogoslovnog sjemeništa – uz rektora i duhovnika, preč. Mato Gašparović, ekonom i vlč. Krešimir Čutura, vicerektor. Tom je prigodom nadbiskup među kandidate za svete redove primio Antonia Ihaza (Strizivojna) te je Arona Čekea (Osijek 6) postavio u službu čitača.

U svojoj je homiliji mons. Hranić, tumačeći Evanđelje (Lk 5, 1-11), prisutnima istaknuo da poput Petra i mi nekad proživljavamo noći praznih mreža kada se trudimo, ali ne vidimo rezultate. „Što tada čini Isus? Izabire upravo našu barku da uđe u nju. Upravo ta prazna barka, simbol našega neuspjeha i naše nesposobnosti, postaje Isusova ‘katedra’, njegova propovjedaonica s koje on naviješta radosnu Riječ spasenja.“ Petar koji je iskusni ribar zna da jutro tj. prijepodne nije prigodno vrijeme za ribolov, ali na Isusovu riječ isplovljava i baca mrežu, nastavio je nadbiskup rekavši: „Zato je važno prihvatiti njegov poziv, odagnati pesimizam i nepovjerenje te isploviti na pučinu! I naša mala barka će svjedočiti čudesnom ulovu.“

Petar se u svojoj grešnosti zatekao i stidio pred Gospodinom misleći da nije dostojan, no Isus mu govori Ne boj se! „Petar će biti i dalje ono što jest“, kazao je mons. Hranić. „Ništa od onoga što je naučio neće izgubiti. Ništa nije suvišno. Sposobnosti i umijeća koja čovjek stekne nisu izgubljeni kada uđe u odnos s Isusom. Ako Isus ne uđe u našu životnu lađu, onda naša umijeća mogu zakazati ili biti nevažna, ali kada ih stavimo Njemu u službu, tj. na njegovu riječ te iz posluha prema njemu, ona odjednom postaju plodna“ Scena iz evanđelja završava izvlačenjem nakon kojega Petar, koji nakon ulova više nije siromašan nego bogat, ostavlja sve kako bi slijedio Isusa. „Petar ostavlja sve i ide u avanturu ribarenja ljudi samo zato jer je susreo i zavolio Isusa.“

Nadbiskup se osvrnuo i na sutrašnju svetkovinu Duhova pozvavši bogoslove da ih izlijevanje Duha uzdigne na novu dimenziju postojanja. Obratio se i dvojici kandidata, Aronu i Antoniu, te petorici đakona, ovogodišnjih kandidata za prezbiterat „Izvezite na pučinu i bacite mreže za lov.“ To je poziv kojega Isus upravlja danas vama (…).“ Na kraju homilije posvijestio je prisutnima ulogu Duga Svetoga. „Uloga Duha Svetoga, Duha Branitelja kojega je Isus obećao i poslao baš je u tome da nas trajno ‘podsjeća’ na njega i na njegovu riječ te da nas sve snažnije sjedinjuje s njime i njegovim poslanjem. (…) S druge strane, Duh Sveti nam daje osjetiti i doživjeti da sve ono što ne vodi izravno k Isusu i ne otkriva ozbiljnost njegove riječi i njegova učenja, prijeti opasnošću da se vjera pretvori u izvršavanje normi, dnevnog reda i pravila ili pak u površno zanesenjaštvo.“ Homiliju je završio pozivom svima prisutnima da se uteknu Blaženoj Djevici Mariji koja nas hrabri i zagovara.

Nakon homilije uslijedilo je najprije postavljanje u službu čitača bogoslova 3. godine Arona Čeke, a nakon njega među kandidate za svete redove primljen je bogoslov 5. godine Antonio Ihaz.

Po završetku misnog slavlja uslijedio je zajednički objed na kojemu su obiteljima bogoslova ovogodišnji broj Poziva – lista đakovačkih bogoslova, podijelili Luka Marošević, glavni urednik i Luka Mikić, član uredničkog vijeća. Nakon ručka, nadbiskup je s poglavarima u Biskupskom domu primio roditelje ovogodišnjih ređenika za prezbiterat, dok su drugi roditelji ostali sa svojim sinovima, bogoslovima u Sjemeništu na druženju.