Susret je započeo kratkom uvodnom molitvom. Zahvaljujući tehničkoj podršci koju je osigurala Anamarija Buzgo, susret je pratila i nekolicina sudionika on-line, preko video veze na Youtube kanalu Duhosa.

Za temu susreta odabran je odlomak iz Ivanovog Evanđelja (Iv 20, 19-31). Razlog odabira ovog teksta je uskrsno vrijeme u kojem se nalazimo, a evanđeoski odlomak donosi izvještaj o susretu uskrslog Isusa s učenicima i s apostolom Tomom. Evanđelist Ivan opisujući uskrsne dane prvo donosi pohod Marije Magdalene na Isusov grob te činjenicu da je grob prazan. Nakon toga slijedi prvo ukazanje uskrslog Isusa upravo Mariji Magdaleni, a onda i učenicima bez Tome i nakon osam dana u Tominoj nazočnosti. Vlč. Vuković je uvodno istaknuo da je u središtu uskrsnog vremena upravo živi i uskrsli Krist, o čijem uskrsnuću svjedoče prazan grob, a osobito Isusova ukazanja, odnosno susreti sa uskrslim Isusom. Isusovo uskrsnuće je središnji događaj čitave kršćanske vjere koji cjelokupnom Isusovom postojanju i djelovanju, njegovim riječima i djelima, znamenjima i čudesima, daje potvrdu autentičnosti i vjerodostojnosti. Uskrsnućem je Isus potvrdio da je “Gospodin i Bog”, veći od zla, patnje i smrti, a da vjera u njega otvara vrata uskrsnuća svakome tko iskreno vjeruje. Kako reče sveti Pavao, upravo u svjetlu uskrsne vjere: “Ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen” (Rim 10,9).

Prvi korak Lectio divina je čitanje (lectio) odabranog biblijskog teksta. Nakon čitanja uslijedilo je razmatranje (meditatio) u kojem su protumačene neke teme pročitanog ulomka. Dr. Vuković je istaknuo kako su upravo svjedočanstva apostola, tj. učenika, kao i Marije Magdalene i ostalih žena koje su vidjele uskrslog Isusa, ključna za uskrsnu vjeru. Među tim svjedočanstvima, važno je i ovo iz Ivanovog Evanđelja, prema kojem Isus prvoga dana u tjednu dolazi među učenike koji su se zatvorili i zaključali u strahu od Židova. Njihov strah je bio sasvim razumljiv: Učitelja su ubili, prijetila je i njima slična sudbina. Iskustvo straha i tjeskobe koje je ispunjavalo učenike nakon Isusove smrti čini nezamislivim i nemogućim ikakvo djelovanje apostola bez nazočnosti onoga koji ih je pozvao, vodio i okupio, bez učitelja Isusa. I onda čudesan događaj: Isus dolazi među njih, živ je, uskrsnuo je! Pokazuje im ruke i bok, potvrđuje da nije tek duh ili utvara, donosi im novu nadu i mir; radost i snagu Duha Svetoga da nastave njegovo poslanje, istaknuo je Vuković.

Toma nije bio među apostolima kod Isusovog prvog ukazanja. Toma stoga ne vjeruje svjedočanstvu braće da su “vidjeli Gospodina”. I onda uskrsli Isus ponovno dolazi među njih, ovoga puta Tomi pokazuje ruke i bok. U Tomi se tada rađa uskrsna vjera i snažna vjeroispovijest: “Gospodin moj i Bog moj”. Vlč. Vuković je naglasio kako je ovo prvi puta u evanđeljima da je Isus nazvan Bogom. Sada je to sasvim jasno: Isus iz Nazareta koji je riječima i djelima propovijedao Kraljevstvo Božje, koji je učinio mnoga znamenja i ostavio svoj evanđeoski nauk, koji je umro na križu i položen u grob, nije tek učitelj, prorok, čudotvorac već Sin Božji i Krist, odnosno “Gospodin i Bog”. Toma i apostoli su vidjeli Gospodina i povjerovali, a Isus poručuje da su “blaženi koji ne vidješe, a vjeruju”. Riječ je o svima nama, mnogim generacijama kršćana nakon apostola koji vjeruju u Krista uskrslog, ali ne na temelju tjelesnog gledanja, već na temelju slušanja navještaja i svjedočanstva Crkve i apostola. Upravo su evanđelja, kako piše sveti Ivan, napisana da vjerujemo: Isus je Krist, Sin Božji i da vjerujući imamo život u imenu njegovu. Zanimljivo je da Ivanovo evanđelje započinje s prologom u kojem se naviješta “Riječ koja bijaše Bog i koja postade tijelom” i završava sa snažnim riječima uskrsne vjere koja prepoznaje uskrslog Isusa i njegovo proslavljeno tijelo te kliče “Gospodin moj i Bog moj”, zaključio je Vuković.

U razmatranje o ovim, ali i o drugim temama na temelju pročitanog odlomka, uključili su se i ostali sudionici susreta. Nakon razmatranja (meditatio), uslijedila je molitva (oratio) nadahnuta pročitanim tekstom. Nakon molitve, sudionici su ostali u tišini i kontemplaciji (contemplatio) te promišljanju o konkretnom djelovanju (actio). Sljedeći Lectio divina predviđen je za četvrtak, 29. travnja u 20 sati u prostorima Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku.