„Želimo sve obradovati viješću – novim pomakom što se događa u Crkvi, iskorakom u djelotvornom ekumenizmu koji nam je s pravom dao nadu, a dogodio se 17. siječnja, neposredno prije početka ovogodišnje molitvene osmine. Bio je to susret katoličkih biskupa predstavnika Hrvatske biskupske konferencije i episkopa Srpske pravoslavne Crkve u Hrvatskoj održan u Požegi“, rekla je Zrinka Lovrinčević.

Krešimir Pećar je, nakon čitanja Izjave biskupa i episkopa, uime Zajednice MiR poručio: „Svi koji su bili na središnjem ekumenskom slavlju u kapucinskoj crkvi svjedočili su svježini Duha Svetoga kroz nagovor našeg nadbiskupa Đure. Kako tada reče protojerej Aleksandar Đuranović, arhijerejski namjesnik i paroh osječki: ‘Bila je to povijesna homilija, nagovor.’ Zista je tako, a u svemu primjer nam je uvijek Krist Gospodin, koji je dao život za sve, želi spasenje svim ljudima i da svi dođu do spoznanja istine. On je glava Crkve i njegova velikosvećenička molitva je upravo ‘Da svi budu jedno’. Stoga istinski vjerujemo da se salonski, kabinetski ekumenizam iscrpio. Treba nam nov, životan. Trajno se naglašava duhovni ekumenizam, obraćenje i povezanost s Kristom. Jedinstva, zajedništva i zbližavanja kršćana, doista, nema bez duhovnog ekumenizma, bez molitvene povezanosti s Bogom i s braćom, bez duhovnosti kao praktične primjene teologije, bez oduhovljenih i vjernički zrelih osoba. Svađalice, bahati, umišljeni i samodostatni, koji u dijalog s drugom Crkvom ulaze kao u ring u kojem drugoga treba poraziti i dotući, već odmah na početku ulaze u slijepu ulicu kojom se ne stiže do cilja. Zato i večeras molimo Duha Svetoga da se postojeće jedinstvo među kršćanima uveća, da nas sve trajno uči umijeću pravednosti obučenu u Ljubav. Bog je Ljubav, Pravda naša i Mir naš.“

Slavlje je nastavljeno promišljanjem teme SMO o kojoj je govorio laik dr. Krešimir Šimić, pojasnivši pojam pravde koja je za kršćane uskrsna Osoba i sama pravda: „U čovjekovu srcu je težnja za samom pravdom. Isus kaže kako nije došao suditi nego spasiti. Isus nije koncept nego osoba. Je li Isus Krist za nas sama pravda? I tko je danas Isus Krist iz Nazareta? Kada Isus na svoje pitanje tko je On dobiva odgovor: ‘Ti si Sin Boga živoga’, to nije plod umovanja nego je to Otac nebeski otkrio. Napisane su mnoge knjige o Isusu, no tko je za nas Krist, po kome se zovemo kršćani? U Biblijskim tekstovima Isus otkriva odgovor (Lk 4,14; Iz 61, 1-2)… Čeznimo za Isusom iz Nazareta, On je sama pravda.“ Adrijana Lovrinčević i Petar Lovrinčević čitanjima su približili temu četvrte večeri SMO „U življenju budite zadovoljni onim što imate!“ (Heb 13, 5) i čitanje evanđeoskog ulomka (Mt 6, 25-34), dok je bračni par Pećar otpjevao pripjev ‘Kako da te ne volim’.

Kroz slavlje su vodili MiR-ovci Filip i Zrinka Lovrinčević, najavivši obraćanje MiR-ovog duhovnog asistenta preč. Ivana Jurića, župnika katoličke župe Preslavna Imena Marijina i dekana Osječkog istočnog dekanata, koji je razmatrao o SMO kroz pogled na Kristovu Crkvu. „Kuća u kojoj se nalazimo dio je Crkve iz koje odjekuje ‘da svi budu jedno’, najsnažnija molitva. Krist je htio da njegova Crkva bude jedno tijelo. Tijelo se ne može dijeliti. Kako bi živjeli organi nekog čovjeka odijeljeni od cjeline? Tako i Crkva teško krvari zbog podijeljenosti na zajednice, na katolike, pravoslavne, protestante, anglikance, baptiste, pentekostalce i brojne druge. Istina, Crkva nije totalno razdijeljena jer je povezana Božjom riječju, Duhom Svetim koji u svim kršćanima djeluje, povezana je molitvom i postom, vjerom u Isusa Krista, sakramentima, osobito sakramentom kršenja. Ona je povezana, također s obzirom na cilj, jer svi vjernici kršćani čeznu sjediniti se se s Isusom Kristom i doći u nebo, u njegovo kraljevstvo. Stoga, Crkva nije potpuno razdijeljena, ali je ranjena nejedinstvom, nije onako jedna kako je htio Isus da bude… Crkva čezne da rane zacijele, da svi kršćani prepoznaju jedni u drugima istonsku braću, da se ne optužujemo, ne gledamo na ono što nas rastavlja, nego na ono što nas spaja. Jer, napokon, sve naše rane može iscijeliti samo Božja riječ koja nas spaja i Duh Sveti koji nas ujedinjuje. Zato u molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana Crkva i crkvene zajednice mole i traže od Boga da bismo se opet našli u jednoj kući, svi pod jednim Pastirom, svi u njegovu kraljevstvu ujedinjeni, kao braća i Božji prijatelji. Svijet vapi za Crkvom koja živi za svijet, koja je otvorena Bogu i sve darove neba prenosi svijetu da se pobijedi zlo svijeta. Ono što je duša u tijelu, kaže nam posljednju Koncil, to su kršćani u svijetu. Zato ljubimo li braću, ljude, svijet i svoj vlastiti život, potrebno je da ovih dana prinesemo Bogu svoje živote, molitve, žrtve, dobru volju, kako bi Crkva i crkvene zajednice došle u istu kuću i kako bismo se se razumjeli, ljubili, cijenili. Potrebno je svakodnevno odlučiti ne gledati na ono što dijeli nego se radovati onomu što nas spaja. SMO velika je nada za svijet“, zaključio je Jurić.

Susret je nastavljen ispovijedanjem kršćanske vjere i molitvom koju su predmolili: Vesna Ereg, Mario Solar, Ana Pećar i Zorislav Horvat. Potom, umjesto izgovorene molitve, crkvenu pjesmu su otpjevali predstavnici Srpske pravoslavne Crkve – jerej Siniša Mićanović, paroh budimački, i Radovan Beara, predsjednik Crkvene općine Budimci. Jerej Mićanović, predstavnik SPC, Osječko-poljske i baranjske eparhije, pozdravio je okupljene uime Heruvima Đermanovića, episkopa osječkopoljskog i baranjskog, i protojereja Aleksandra Đuranovića, arhijerejskoga namjesnika i paroha osječkog, kazavši: „Okupili smo se i večeras, kao i kršćani koji su daleko od nas u Indoneziji, Aziji, Americi, Africi i ondje stradaju zato što su kršćani. Kršćani i danas podnose žrtvu.

Neka ovo zajedničko održavanje osmine s predstavnicima Crkava i laika koji mole bude nada da živimo djelima to što govorimo – i na događaju u Požegi i kod kapucina s ohrabrujućom porukom nadbiskupa Hranića, onda treba hoditi tim riječima, živjeti iskreno i reći to što smo sagriješili. Bez iskrenoga življenja nema nam spasenja ni puta u Božju državu. Danas je Crkva udaljena od država, države uništavaju temelje Crkve Kristove.

Mi, kršćani, molimo da idemo putem Krista. Ako imamo čovjekoljublje, imam i bogoljublje pred licem Božjim. Sabiremo se, pjevamo, molimo, imamo domjenke, no što smo pokazali u svom životu jer važno je istinski živjeti i viđati se tijekom cijele godine. Ovi su dani ohrabrenje.“

Ekumenskom zajedništvu pribivali su Ante Lučić, župni vikar župe Preslavnog Imena Marijina, redovnice Družbe milosrdnice sv. Vinka Paulskog te dr. Antun Japundžić, koji je naposljetku svima zahvalio, pozvavši vjernike da duh gesla ‘Teži za samom pravdom’ ostane prisutan u vjernicima i ne živi samo tijekom osmine, nego da „u svakodnevnom životu Krist u vjerniku živi cijelu godinu“. Umjesto predslaviteljeva blagoslova, Jurić je predmolio Očenaš. Uz završni pozdrav Marija Krivić uime „mirovaca“ zahvalila je za sve godine ekumenskoga zajedništva u SMO i brojnima za suradnju jer odlazi u mirovinu te ju nasljeduje nova voditeljica MiR-a Kata Krček i zauzeti laici.

Nastavak hoda SMO u Osijeku bit će u četvrtak 24. siječnja s početkom u 18 sati u hramu Srpske pravoslavne Crkve (J. J. Zmaja 25) u Donjem gradu.