Ekumenski molitveni hod u Zajednici „MiR“

Prisutne je pozdravila Katica Krček, voditeljica Zajednice, a program je moderirao Krešimir Pećar. Dobrodošlica je izražena vjeroučitelju Miroslavu Mišanović koji je bio prisutan uime Eparhije osječkopoljske i baranjske Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj te protojereja Aleksandra Đuranovića, arhijerejskog namjesnika i paroha osječkog; zatim dr. Samiru Vrabecu, svećeniku u Evangeličkoj crkvenoj općini Osijek te predstavnicima Katoličke Crkve – vlč. Domagoju Brkiću, župnom vikaru Župe Preslavnoga Imena Marijina te prof. dr. Krešimiru Šimiću koji je priredio prigodan nagovor, kao i ostalim prisutnim vjernicima.

Uslijedila je prigodna molitva pripravljena iz predloženih tekstova za ovogodišnju Svjetsku molitvenu osminu, koju su pripravili kršćani iz Burkine Faso, a koja se održava pod geslom Ljubi Gospodina Boga svojega… i svoga bližnjega kao sebe samoga (Lk 10, 27).

Osvrćući se na geslo Svjetske molitvene osmine, prof. dr. Šimić istaknuo je kako je ono kompilacija dva ulomka iz Staroga zavjeta te je podsjetio da je Isus sav Zakon i Proroke sveo na ovu dvostruku zapovijed. „No što je ljubav?“, pitao je prof. dr. Šimić i prisutne upoznao s riječima poznatog katoličkog teologa Romana Guardinija, koji je rekao da će ljudi ovoga vremena izgubiti značenje riječi „ljubav“, da će se ta riječ potpuno značenjski isprazniti. „Ljubiti Gospodina Boga svoga i svoga bližnjega kao samoga sebe – nije zapovijed – to je posljedica ako smo u Kristu. Novi život u Kristu, biti u Kristu i ljubiti ljubav – mi smo to izgubili. Treba se otvoriti Onome tko je ljubav, koji nas je „prije ljubio“ i kao reakcija u nama rađaju se djela ljubavi“, rekao je prof. dr. Šimić te nastavio: „To je odgovor i za sva ekumenska doumljivanja.  Evanđeoski realizam. Ljubi Isusa, otvori mu se, primi ga, prihvati ga, blaguj ga i dopusti da te preoblikuje. To znači nasljedovati, znači ne živjeti iz vlastitog bogatstva.“

„Okupljeni smo kako bismo dopustili Bogu i Duhu Svetom da on u nama moli i pokrene želju za većim jedinstvom“, rekao je župni vikar Brkić i nastavio: „Trebamo moliti za jedinstvo kako ga Krist hoće i kada ga Krist hoće. Nadam se da smo večeras napravili iskorak u jedinstvu onako kako bi to Krist htio.“ Osvrnuo se na prispodobu o milosrdnom Samarijancu i izrečene molitve te uputio: „Nastojmo biti oni koji neće jedni druge zaobilaziti, već ćemo jedni drugima zacjeljivati rane uljem i vinom.“

Svećenik Evangeličke crkve, dr. Vrabec rekao je kako je jedna od zamjerki koje se pripisuju ovom molitvenom tjednu – da je on na protokolarnoj razini i da je to samo deklarativno te je zatim rekao: „Naše povijesne crkve, naravno, imaju liturgiju i, naravno, da moramo kroz liturgijske oblike hraniti se riječju Božjom, veličati molitvom i pjevanjem našega Gospodina. Nažalost, zajedništvo oko večere Gospodnje nismo postigli, dao Bog da i do toga dođemo. No, onda nam ostaje agape. Ako smo u protokolarnom dijelu – zbog nepoznavanja liturgijskih oblika – malo stisnuti, onda smo tijekom agape-a opušteni i jedni drugima upućujemo ljudsku riječ, iako smo si zapravo i u našim služenjima vrlo slični, koliko god mislili da su razlike među nama velike. Ne znam sudjeluje li igdje u Hrvatskoj u molitvenoj osmini jedna katolička laička udruga – no, čini mi se da je Osijek po tome sasvim jedinstven.“

Vjeroučitelj Mišanović istaknuo je kako uvijek jedni od drugih možemo naučiti nove stvari te je dobro saslušati i uvidjeti koliko ima dobra kod drugih. Osvrnuo se na riječi iz Matejeva evanđelja – „Blago siromasima Duhom“ te je naglasio kako je potrebno prije svega da se naš duh otrese „samodovoljnosti i samoopravdanosti“ kako bismo zadobili Kraljevstvo Nebesko kojemu težimo. Istaknuo je potom svoju osobnu želju za jedinstvom te rekao kako su svi prisutni već sada jedno. „Gledamo se u oči, slušamo jedni druge, osjetimo jedni druge i to je dar od Boga“, napomenuo je i dao odgovor na pitanje „Kakvog smisla ima molitvena osmina?“ rekavši – „Što molimo zajedno“ i barem ćemo se vidjeti u oči. Bog nas sve vidi i sve nas podjednako voli. Ne voli mene više što sam ja pravoslavni. U Božjim je rukama tko će se spasiti, a tko ne. Jedino Bog vidi naša srca koja su, nadam se, ispunjena ljubavlju prema Bogu i bližnjemu, poručio je.

Prisutnima se na kraju obratila Katica Krček, zahvalila je na dolasku i svima poželjela da budu svjedoci onoga čije su ruke raširene na križu i govore „Mogu li te više ljubiti?“, a mladomisnički blagoslov udijelio je vlč. Brkić.