Vlč. Ferkolj govorio je o životu i misli francuske redovnice Marie de la Trinité na tragu njegova prijevoda djela U naručju Oca.

U uvodnom djelu predavanja, predavač je u kratkim crtama predstavio svoje istraživanje tijekom studijskoga boravka u Đakovu gdje je između ostaloga istraživao i prevodio djela s. Marie de la Trinité, koja je inače imala veliki utjecaj na poznatoga teologa Hansa Ursa von Balthasara, teologa proročkoga duha koji se bavio pitanjima koja će mučiti i koja trenutno muče ljude, teologe našega vremena. Može se reći da je obilje duhovne inspiracije za bavljenje tim temama on upravo pronalazio u spisima te pobožne redovnice.

Marie de la Trinité rođena je 3. srpnja 1903. u Lyonu. Već u ranim godinama svojega života pokazala se kao vrlo talentirana: govorila je nekoliko jezika te je dobro poznavala grčki i hebrejski jezik. Stupila je u novoosnovanu kongregaciju sestara dominikanki koje je tada s njom brojila osam sestara. Za par godina taj broj je porastao na nekoliko stotina. U samostanu je kao postulantica obavljala razne službe od kuharice, magistre (odgajateljice) novakinja, a na koncu i vrhovne poglavarice. Njezino življenje bilo je ispunjeno molitvom i kontemplacijom u strogom i zahtjevnom redovničkom životu. Bila je u tom smislu nepopustljiva, dosljedna, zahtjevna, što je izazivalo mnoge sukobe, svađe, čak i negodovanja. Nakon deset godina raznih nutarnjih previranja, razboljela se. Postala je depresivna i morala je prestati vršiti sve obveze u samostanu. Nakon toga, Maria de la Trinité posvetila se proučavanju psihologije da bi mogla pomoći mnogima koji su bili u istoj ili pak sličnoj situaciji kao ona. Kroz djela i promišljanja govorila je o svojim patnjama i tako je svojim primjerom pomagala drugima, usmjeravajući ih prema Bogu. Preminula je 1980. godine.

Nakon iscrpnoga prikaza života i djela redovnice, predavač je analizirao i brojne teze iz knjige koju je preveo. Među ostalim istaknuo je da krsno (opće) svećenstvo imaju svi, ali sakramentalno se ne odnosi na sve. U tom kontekstu je posebice naglasio ulogu svećenika kao onoga kojemu je dužnost vjernike približavati Bogu, jer bez svećenika vjernik teško može spoznati veličinu Boga Oca i približiti mu se, što je u današnje vrijeme nestanka očinske figure u različitim segmentima ljudskoga bivstovanja iznimno važno.

Na kraju predavanja uslijedila je rasprava.