Hodočasnici su u aljmaško svetište pristizali osobnim automobilima, ali i autobusima – praćeni svojim župnicima i župnim vikarima te redovnicama. Uoči misnoga slavlja predmolili su otajstva krunice i litanije, a svečano misno slavlje predvodio je profesor KBF-a u Đakovu, sveučilišni kapelan te predstojnik Instituta za novu evangelizaciju „Sveti Ivan Pavao II.“ vlč. dr. Davor Vuković,

Duh Sveti je duboka unutarnja snaga Crkve

Prisutne je pozdravio i hodočasnicima izrazio dobrodošlicu aljmaški župnik, vlč. dr. Tomislav Ćurić. Podsjetio je na povijest toga svetišta dugu 320 godina, kao i ratna stradanja u Domovinskom ratu te pronalazak neoštećena Gospina kipa u ruševinama stare crkve – što je svima bio znak nade i utjehe. U koncelebraciji je bio dekan Osječkog zapadnog dekanata i župnik osječke Župe sv. Josipa radnika preč. Vladimir Delić; župnik osječke Župe Svete obitelji fra Dragutin Bedeničić, župnik Župe sv. Luke evanđelista u Josipovcu Mario Žigman, župni vikar Župe Uzvišenja Sv. Križa u Retfali Vladimir Sabo te superior Rezidencije Družbe Isusove u Osijeku o. Ivan Marić. Kasnije se pridružio i dekan Osječkog istočnog dekanata i župnik osječke Župe sv. Ćirila i Metoda u Osijeku preč. Alojz Kovaček. Liturgijsko pjevanje predvodio je mješoviti zbor kojega su činili pjevači župnih zborova osječkih župa uz orguljsku pratnju župnika u Višnjevcu Dejana Bubala te s. Franciske Gjonaj.

U svojoj homiliji predvoditelj misnog slavlja vlč. dr. Vuković naglasak je stavio na važnost Duha Svetoga u životu vjernika i činjenicu da se o Njemu malo govori te se malo koristi silom i snagom Duha Svetoga. Polazeći od Svetoga pisma i djelovanja Duha Svetoga u životu Blažene Djevice Marije, a onda i Elizabete te samoga Isusa i apostola, propovjednik je rekao: „Duh Sveti je duboka unutarnja snaga Crkve, sve je njim prožeto i ništa bez njega ne bi bilo moguće. Duh Sveti je Božja osobna prisutnost u našim životima, Božja osobna snaga, odnosno Bog sam koji upravlja i vodi Crkvu i živote vjernika. Duh Sveti je božanska osoba koja čini Boga Oca i Boga Sina, Isusa Krista našega Spasitelja, trajno prisutnim i nazočnim u našem životu. Duh je onaj koji iznutra vodi, jača, krijepi, brani, upravlja Crkvu, ali i pojedince – Mariju i Elizabetu, Petra i Pavla, apostole i mučenike, sve znane i neznane svece i svetice, svakog vjernika i vjernicu, učenika i učenicu Kristovu.“

Trebamo Branitelja, Iscjelitelja, Tješitelja

Podsjećajući da je Duh Sveti Branitelj pred Zlom i od zla te da potpomaže nemoć; da je Tješitelj koji daje mir, utjehu, rastjeruje strah, pruža radost i smisao koji prožima, propovjednik je naveo i nekoliko konkretnih koraka za suživot s Duhom Svetim u svakodnevnom životu. Istaknuo je važnost svjesnosti te uputio: „Posvješćujmo si često, svakodnevno, da smo ispunjeni Duhom Svetim. Postanimo svjesni Božje prisutnosti u nama po Duhu Svetom – u njemu živimo, mičemo se i jesmo…“ Zatim je naglasio važnost molitve i zazivanja Duha Svetoga bilo moleći himne Duhu Svetom, litanije ili spontane strelovite molitve te je pojasnio: „Ako nam je vjera i slaba, tanka, plitka, ne bojmo se: molimo ga, tražimo ga, želimo ga i On će nam se darovati… Kako nas poučava i sam naš Spasitelj Isus: …Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!“ Vlč. Vuković zatim je naglasio važnost suradnje s Duhom Svetim upućujući: „Bog je taj koji djeluje, ne mi svojim silama… na nama je dopustiti mu i surađivati u slobodi jer Bog ne djeluje na silu.“ A kao posljednji konkretni korak suživota s Duhom Svetim istaknuta je važnost vjere i povjerenja živome Bogu „koji sve vodi, pa i moj život. Strpljivo i ustrajno“.

Na kraju homilije vlč. Vuković vjernicima je poručio: „U ovom vremenu punom strahova, tjeskoba, briga, nesigurnosti duševnih i tjelesnih rana – trebamo Branitelja, Iscjelitelja, Tješitelja. Trebamo i imamo ga, imamo Boga, Duha Božjega u nama i za nas, na našoj strani. On je naš duhovni melem, lijek, branitelj, tješitelj, naša snaga, nada, naš mir! Ako je Bog za nas, tko će protiv nas, kliče sveti Pavao… Blažena Djevica Marija nam je trajan uzor vjere i povjerenja, pouzdanja i predanja sili Duha Svetoga – prepuštanja i dopuštanja da Duh Božji vodi njezin život, pa i u najtežim trenucima križa i umiranja Sina Isusa, našega Spasitelja. Neka nas proslava Pohođenja Blažene Djevice Marije utvrdi u vjeri i povjerenju, pouzdanju i predanju Duhu Svetomu, da mu dopuštamo poput Marije da djeluje u našem životu, da nas vodi i iznutra preobražava po svojoj svetoj volji.“

Prije završnog blagoslova, župnik Ćurić zahvalio je prisutnim svećenicima te hodočasnicima za zajedništvo vjere, nade i ljubavi, kao i zboru koji je na pjevanje potaknuo cijelu crkvu. Uz zajedničku pjesmu svih vjernika Aljmaškoj Gospi župnik je blagoslovio nabožne predmete te pozvao na procesiju do kapele Gospe pod Lipom gdje je nastavljena zajednička pobožnost.

Nakon pjevanih litanija, uslijedio je trenutak osobne pobožnosti hodočasnika tijekom kojega su Gospi predali sve svoje nakane, a zatim su uslijedili zazivi Gospi praćeni pjesmom, zajednička molitva te blagoslov župnika.

Prije povratka svojim domovima, hodočasnici su imali priliku posjetiti Memorijalni centar otvoren ispod aljmaške Kalvarije, koji čuva sjećanje na stradanje Svetišta u Domovinskom ratu, a konceptualno je jedinstven u svijetu jer obuhvaća kulturu, povijest, duhovnost, umjetnost i tradiciju.