Nakon kateheza o „Sedam Isusovih znamenja u Ivanovom evanđelju“, Šimić je uvodno govorio o značenju slavljenja Duha Svetoga i manifestaciji Božjega Duha u životu vjernika te održao katehezu o razlikovanju Božjih znamenja od protuznamenja (anti znamenja) koja nisu od Boga i njima Lažac (lažni duh), suprotstavljen Duhu Istine, pokušava oponašati djela Gospodnja.

„U novije vrijeme u Crkvi događa se obnova u Duhu Svetom, duhovski pokreti osnažuju, neki čak govore o duhovskoj revoluciji. Pedesetnica je treći najznačajniji blagdan i s punim pravom možemo slaviti rođendan Crkve jer mi smo živi udovi Tijela (Krist je Glava Crkve). Bez Duha Svetog ne bismo bili kršćani. Što osobu čini osobom? Bit nije umna nego je to relacija; Bog je više osoba nego mi. Što je više Bog u nama, više smo osoba. Duhovnost je sposobnost življenja ljubavi. Tko ljubi Boga, po Duhu daje. Isus je obećao svojim učenicima da će čudesa pratiti one koji budu vjerovali (Mk 16,17-20). U ranoj crkvi Bog je činio znamenja po apostolima, sedamdesetdvojici učenika i po drugim učenicima (1 Kor 12,10.28-29; Gal 3,5). Znamenja su pratila naviještanje evanđelja u apostolsko vrijeme sve do danas, pokazujući snažno novo djelovanje Duha Svetoga“, rekao je Šimić nadodavši kako „Crkvi danas nedostaje kerigma, navještaj proizišao iz dubokog svjedočanstva krštenih u Duhu“.

Susret je nastavljen čitanjem i razmatranjem odlomka Druge poslanice Solunjanima (2 Sol 2-13) koja, pojasnio je kateheta, „govori o ‘dolasku Bezbožnika’ koji će se dogoditi uz suradnju Sotone, što je popraćeno svakovrsnim silnim djelima, varavim čudesnim znakovima i svakovrsnim pokvarenim zavođenjima, a namijenjen onima koji propadaju za kaznu što nisu prihvatili ljubav prema istini“.

„U tekstu o drugom dolasku Gospodnjem (znakovi Dana Gospodnjega) u devetom retku (2 Sol 2, 9) stoji: ‘njega koji djelovanjem Sotoninim dolazi sa svom silom, lažnim znamenjima i čudesima’. Dakle, kao što se Isus otkriva u znamenjima koja čini, tako se i Zli otkriva u znamenjima koja on čini. Vjernik mora razlikovati Isusova znamenja i znamenja Zloga. Da i Zli u nekoj mjeri oponaša znamenja, vidljivo je već u Knjizi izlaska, kada Mojsije čini znamenja pred Faraonom, ali isto čine i egipatski vračevi. No, oni Mojsija mogu oponašati tek do neke mjere. Tako, već pri invaziji komaraca nisu mogli oponašati Mojsija. Štoviše, ustvrdili su da je to ‘prst Božji’. Upravo da Isus čini znamenja ‘prstom Božjim’ osporavali su farizeji – stoga i nisu prepoznali Isusa kao Mesiju. Isusova znamenja proizlaze iz njegova dubokog zajedništva s Ocem. Zato je arhetipsko znamenje svadba u Kani Galilejskoj – svadba je postajanje jednim tijelom“, razložio je Šimić.

Promišljanje s vjernicima o protuznamenju koje otkriva „Čovjek bezakonja, Sin propasti, Protivnik, onaj koji uzdiže sebe protiv svega što se zove Bog ili svetinja, dotle da i u Božji hram zasjedne gradeći se Bogom“ ( 2 Sol 2, 3-4), pokazalo je tijekom kateheze kako „otajstvo bezakonja na djelu“ i „otkrivanje Bezakonika“ čitamo u Pismu i Božja riječ baš nama poručuje da onaj tko ne prihvaća „ljubav prema istini“, nema čisto srce, odlučuje se za nepravednost te na koncu biva zaveden lažima i propada.

„Pored zdravih očiju, potrebno je čisto srce da bismo ispravno vidjeli stvarnost. Uzrok tvrdoće srca je bezakonje u onome koji se odupire Duhu istine. Duh Božji tiho govori, ne zavodi, ne napada. Obraćenje kao preduvjet spasenju nije samo stvar moralnog izbora, nego puno dublja stvarnost. Svako krštenje, sakrament je vrsta vrsta egzorcizma, oslobađajuća sila Božja. Zlo nema života u sebi i treba drugog da bi moglo opstati. Stvorenje živi od onoga koji je život. Slobodna osoba će rasti i postoje ljudi s kojima se osjećate radosno, nasuprot onih koji su iscrpljujući, nemaju u sebi život, nisu se otvorili Bogu. Čovjek je kušan zavođenjima. Zli želi zavesti miljenike Božje, no moramo se boriti protiv sotonskih zavođenja, struktura zla. Sjetimo se Isusove kušnje u pustinji (Mt 4, 1-11) i Isusova odgovora napasniku: ‘Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.’ Isus se hrani živom Božjom riječju. Važno nam je čitati Božju riječ, kateheze, sakramentalno živjeti, sudjelovati u euharistiji, činiti naše srce budnim! Taktika Zloga je udaljiti čovjeka od Boga, od Crkve… vidljiva u izrazu moći, spektakla u anti Božjem svijetu, izaziva čuđenje. Čim srce odbija poticaje Duha Božjega u sebi, Zlo je tu. Kao što vojnik ima  disciplinu, tako i Kristova zajednica ima duhovnu disciplinu koja se održava u molitvi, čitanju Svetog pisma u zajednici i osobno, u činjenju priemčljivoga za djela Božja kako bi se još više očitovala slava Božja“, zaključio je Šimić te susret završio predvođenjem molitve s nakanom da „riječi Božje budu hrana našem duhu“.

Tema iduće kateheze 31. svibnja je „Znak Jone proroka“.