Održan sedmi molitveni susret unutar novoga ciklusa „Lectio divina“

Susret, koji je počeo zajedničkom molitvom, vodili su vlč. prof. dr. Davor Vuković i prof. dr. Krešimir Šimić. Susret je započeo zajedničkom uvodnom molitvom.

Prigodno uoči skorašnje proslave svetkovine Božića, za temu susreta odabrani su odlomci iz Poslanice Hebrejima u kojem nam Bog progovara u Sinu (1, 1 – 6) te navještenje i rođenje Isusovo (Mt 1, 18 – 25).

Prije samog čitanja tekstova prof. Šimić uveo je sudionike u tekst pojašnjavajući nastanak i cilj Poslanice Hebrejima. U njoj je Isus prikazan kao veliki svećenik. On prekida stari kult žrtvovanja i prinosi sama sebe kao nekrvnu žrtvu. Novi kult žrtvovanja zapravo je tjelesno i životno prihvaćanje Isusa kao žive Božje riječi, kao riječi koja je postala tijelom, koja nam se na svakoj misi daje u euharistiji.

Vlč. Vuković naglasio je da tekstu navještenja rođenja Isusova u Evanđelju po Mateju prethodi Isusovo rodoslovlje čime evanđelist naglašava da Isus nije samo tako došao s neba u nekom trenutku, niotkuda, već Bog ima kontinuitet u povijesti spasenja, od Starog zavjeta do vrhunca Novog zavjeta. Stari i Novi zavjet isprepleću se i nadopunjuju, kako je o tome i davno pisao sveti Augustin, da se Novi zavjet u Starome skriva, a Stari se u Novome otkriva.

Vlč. Vuković kratko je istaknuo kako je u Bibliji pokazana važnost imena. Posebno u Starom zavjetu ime je označavalo bit osobe, njezino poslanje i identitet. Danas se ta važnost često izgubi u traženju imena koja su popularna ili u modi, ne razmišljajući o važnosti imena djeteta za cijeli život. Kako anđeo u tekstu daje Josipu uputu da dijete nazove Isus, Ješua, što znači Bog spašava, a Izaija prorokuje o imenu Emanuel možemo si posvijestiti da je Bog koji nas, koji mene spašava, a potrebiti smo spasenja od grijeha, već sada i ovdje s nama.

Tijekom razmatranja sudionici su podijelili svoja razmišljanja o navedenim tekstovima, posebno o velikoj i potrebnoj temi Božića, a to je radost, kao i o tome kako je Bog trojstven i da je nerazdvojivo djelovanje Oca, Sina i Duha Svetoga. Nakon razmatranja, uslijedila je molitva, vrijeme za tišinu i kontemplaciju te promišljanju o konkretnom djelovanju.

Prof. Šimić na kraju je pojasnio da se u snu Josipu Bog nije objavio onako kako mi danas smatramo snove, nego se radilo u dubokom iskustvu Božje prisutnosti, susreta, ekstaze u kojem je vidljivo i jasno što Bog progovara.

Snimka susreta dostupna je na Youtube kanalu Duhosa.

Sljedeći susret Lectio divina bit će u četvrtak 11. siječnja 2024. u 19:30 u prostorima Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku.