Trebalo se vratiti u drugu polovicu šesnaestoga i prvu polovicu sedamnaestoga stoljeća, u doba još uvijek snažno označeno odjecima reformacije i protureformacije, u kojem je dopušteno unijeti malo nesklada i obilja kićenosti u glazbu. Ipak, ni tada Dresden i Venecija nisu bili toliko udaljeni i nedostižni, a u osvit novoga povijesnog razdoblja, baroka, ta je povezanost bila vrlo živa. Iz Italije, kolijevke zrele renesanse i ranoga baroka, krenuo je novi zamah ka Europi, a njemačke su zemlje taj poticaj objeručke prihvatile i na tim krilima nastavile graditi jednu od najdojmljivijih kultura Europe.

Kako je to izgledalo, Brođani su čuli u djelima Giovannija Gabrielija, Heinricha Schütza, Biagia Marinija i Johanna Sommera koje su sa snažnim umjetničkim uranjanjem izveli Anabela Barić, Monika Cerovčec (soprani), Martina Borse (alt), Ivan Bingula, Siniša Galović (tenori) i Tomislav Fačini (bas) u pratnji ansambla koji su činili Uwe Ulbrich (violina), Amy Shen (viola), Martin Bolterauer, Anna Schall (korneti), Robert Schlegl, Cameron Drayton, Keal Couper (tromboni), Hans Brüderl (teorba) te Dubravko Ćepulić Polgar na orguljama slavonskobrodskog Franjevačkog samostana.

Koncert je organizirala Kazališno-koncertna dvorana Ivane Brlić-Mažuranić u sklopu obilježavanja pedesete godišnjice djelovanja, a Franjevački samostan bio je dobar domaćin i tradicionalni suorganizator, te je sudionike i brojnu publiku na početku programa pozdravio gvardijan fra Klaudio Milohanović.