Svečano misno slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, a koncelebrirali su đakovačko-osječki nadbiskup u miru Marin Srakić, upravitelj svetišta i župnik u Trnavi, vlč. Ivan Stipić, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata vlč. Domagoj Lacković te dekan Đakovačkog dekanata i župnik Župe Svih svetih u Đakovu, preč. Ivan Lenić. U asistenciji je bilo sedam bogoslova iz Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu.

Usklik poštovanja prema Isusu i njegovoj majci Mariji

Nadbiskup Hranić u homiliji se osvrnuo na vrlo kratko evanđeosko izvješće koje ima svega dva retka. Izvještaj opisuje usputni događaj u kojem jedna žena dovikuje Isusu Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao“. Ovim izrazom Blažena utroba koja te nosila ili Sretna bila majka tvoja koja te rodila, odnosi se na radost i ponos koje majka doživljava zbog sposobnosti i uspjeha vlastita djeteta, pojasnio je mons. Hranić te razložio „kako se u uskliku nepoznate žene prepoznaje ponajprije divljenje Isusu, pa ona zato prvo govori o Njemu, a onda njegovoj majci Mariji. Isus je iskoristio trenutak u kojem se iskazuju majčinski osjećaji i radost zbog uspjeha djeteta te ukazuje na to u čemu se sastoji prava veličina i Marijino blaženstvo“.

Obraćajući se prisutnim hodočasnicima, nadbiskup je rekao kako su svi oni okupljeni u svetištu Gospe Dragotinske – usklik poštovanja prema Isusu i njegovoj majci Mariji. „Svi nazočni u svetištu, mnoštvo su koje sa ženom iz evanđelja kliče Isusu: Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao. Isus sve poziva na onaj viši stupanj blaženstva, na slušanje i čuvenje Njegove riječi, na želju da se postojano nasljeduje Marijinu vjernost Bogu, Božjoj riječi i poslanju koje je primila od Boga.“

Posebnost Marijina majčinstva

Ističući kako je najveće svjedočanstvo i put Božje prisutnosti u svijetu upravo jednostavan životni događaj Marijina majčinstva, mons. Hranić je pojasnio: „Boga se otkriva u gesti poniznog prihvaćanja neizmjernog dara ljubavi, u majčinstvu. Možda zbog današnjeg slabog cijenjenja majčinstva, izgubljene sposobnosti prepoznavanja neizmjerne vrijednosti darivanja i čuvanja krhkog i nezaštićenog života u svim radostima i poteškoćama majčinske ljubavi, ljudi nisu sposobni vidjeti Božju prisutnost u svijetu. Na ovome hodočašću, otkrivajući iznova posebnost Marijina majčinstva, Bog vjerojatno svima želi opet otkriti važnost Marijina majčinstva te važnost majčinstva i očinstva svih bračnih drugova i na taj način otvoriti oči i za otkrivanje simboličke ljepote svijeta, ljepote koja upućuje na drugo i drugačije od sebe i koju se razumije u krilu bračnih i obiteljskih odnosa te u krilu pripadnosti krugu prijatelja i povezanosti s drugim ljudima.“

Nadbiskup je naglasio kako je i sam Isus pokazao da je dio ovoga svijeta i društva te da pripada drugima i da treba druge ljude. Isusovo utjelovljenje nadilazi činjenicu biološkog rađanja te uključuje to da Isus ulaskom u čovjekovu povijest razvija svoje odnose i svoju pripadnost Bogu, svome narodu i njegovoj kulturi i da se osjeća članom velike ljudske obitelji. Isusovo utjelovljenje u krilu Djevice Marije i njezino uznesenje u njegovu uskrsnu slavu ukazuju na to da unatoč brojnim ograničenjima i teškoćama, u svijetu postoji i mnoštvo dobroga kojemu čovjek može i treba pridonijeti.

Hodočastimo u Dragotin kao djeca Majci

Mons. Hranić ohrabrio je štovatelje Gospe Dragotinske rekavši im da na misi bdijenja Bog poziva sve njih da svi budu spremniji i sposobniji za vjeru da je Bog među ljudima, da im se otkriva i daruje po mnogim ljudima koji nastoje slušati i vršiti Božju riječ, i da ih Bog traži zalutale kao što dobri pastir traži izgubljenu ovcu. Blažena Djevica uzor je slušanja Božje riječi, prihvaćanja i življenja evanđeoskih vrednota. Ona je kao prva poslije svoga uskrslog Sina Isusa Krista ušla u nebesku slavu te svima pokazuje da je nebo naš cilj i naša budućnost.

Na kraju homilije, nadbiskup je iznio činjenicu da svi vjernici hodočaste u Dragotin kao djeca Majci. Dolaze duhovno bolesni, a kućama odlaze duhovno zdravi. Dolaze slabi, a odlaze jaki. Dolaze zabrinuti, a odlaze utješeni. Dolaze sami, a poslije se povezani s Bogom, Crkvom i ljudima, raskajana i ponizna srca vraćaju onima s kojima su prekinuli odnose.

Na kraju mise, kroz svetište Gospe Dragotinske formirana je procesija sa zavjetnom slikom Gospe Žalosne koju su nosili đakovački bogoslovi. U procesiji, na čelu s nadbiskupom, sudjelovali su i svećenici te veliki broj hodočasnika iz svih dijelova Đakovštine, ali i daljih mjesta, koji su se s upaljenim svijećama i lampionima pridružili slavlju ove svetkovine.