Euharistijsko slavlje predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, a koncelebrirali su vlč. dr. Ivica Raguž, v. d. dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, vlč. dr. Davor Vuković, sveučilišni kapelan i v. d. prodekana na KBF-a u Đakovu, vlč. dr. Boris Vulić, v. d. prodekana na KBF-a u Đakovu, vlč. Mario Žigman, župnik Župe sv. Luke evanđelista u Josipovcu, nadbiskupijski povjerenik za pastoral mladih i studentski kapelan Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, vlč. Domagoj Lacković, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata te mons. Adam Bernatović, konkatedralni župnik.

U misnom slavlju sudjelovali su i članovi akademske zajednice: prof. dr. sc. Vlado Guberac, rektor Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, prof. dr. dc. Hrvoje Krstić, dekan Građevinskog i arhitektonskog fakulteta u Osijeku koji su ujedno pročitali misna čitanja te  drugi dekani, prodekani i profesori Sveučilišta. Studenti Lorena Ilić i Marko Mešin pročitali su molitvu vjernika, dok je misu animirao župni zbor mladih, pod vodstvom vjeroučiteljice Krunoslave Lukač.

Na početku svoje propovijedi biskup Ćurić naglasio je važnost Božje riječi koja je najvažnija riječ misnog slavlja, a kojom Bog usmjerava naš životni put i vodi nas bliže sebi. U njoj trebamo tražiti snagu svoje vjere i duhovnosti. Kako bi izgradili svoj kršćanski put važno je imati ispravnu sliku u Bogu, tko je on i kakav je te kako gleda na nas ljude kako bi onda ispravno oblikovali svoj pogled na bližnje i zajedništvo s njima.

Biskup Ćurić posvijestio je kako nam se Bog, posebno u Starom zavjetu, čini strog i odrješit prema onima koji nisu poštovali zakon. No i Stari nam zavjet pokazuje Božje milosrdno lice, on je taj koji po prorocima raskrinkava neiskrenu i lažnu pobožnost i usmjerava ih na dobro, posebno u pročitanom ulomku iz Hoš 6, 3-6 gdje prorok govori Ljubav mi je mila, a ne žrtve. Doživljaj vjere ne smije se samo očitovati na onom izvanjskom, bez srca i našeg nutarnjeg stava i obraćenja.

Sam Isus proširio je u Novom zavjetu tu rečenicu govoreći Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Milosrdna je ljubav takva da i u slabosti, kad se spuštamo u ponore nečije životne stvarnosti možemo ipak uspostaviti neki novi odnos i ljubavlju promijeniti čovjekovo dotadašnje stanje. To se jasno vidi i na primjeru poziva Mateja. On koji je bio omražen i smatrali su ga neprijateljem i izdajnikom, slugom Rimljana, po židovskom razumijevanju bio je sve ono što se jednostavno moralo osuditi. No Isus mu pristupa drugačije, približava mu se kao liječnik bolesniku, ne bojeći se osuda drugih ljudi. Isus time pokazuje kako svoj odnos s grešnicima ne temelji na nepravednim djelima koja su učinili, već na njihovoj otvorenosti i spremnosti da krenu novim smjerom, smjerom istinskog obraćenja.

Put je to na koji smo i mi pozvani. Nikome, pa ni sebi ne smijemo priječiti da nas zahvati i dotakne Kristov pogled. Naš stav ne smije biti da nas Bog ne dotiče svojom ljubavlju i milosrđem. Jedni smo druge pozvani ohrabrivati kako bi po navještaju i prihvaćanju evanđelja doživjeli istinsku radost te utjehu da smo otvoreni onoj neprolaznoj istini da smo usprkos našoj grešnosti, zauvijek ljubljeni (MV 2). Biskup Ćurić istaknuo je kako nas i papa Franjo potiče na to da kao Kristova zajednica budemo sve otvoreniji, bez predrasuda i utvrda koje smo napravili, da gledamo Gospodinovim pogledom, odbacujući zlo, ali postupajući strpljivo i sa zlim ljudima.

Mons. Ćurić potaknuo je okupljene studente i profesore da se otvore takvom istinskom kršćanskom putu nalazeći i u naslovniku sveučilišta biskupu Strossmayeru dobar primjer. Toliko je toga htio unaprijediti, poticao je razvoj umjetnosti, književnosti, dijalog između naroda i kultura, međunarodnu suradnju, često zagledan u velike stvari, ali ne zaboravljajući ono maleno i svakodnevno.

Po završetku misnog slavlja, biskup Ćurić je pozvao sve vjernike da združe sve svoje hvale i molitve zajedno pjevajući Tebe Boga hvalimo. Nakon mise održano je tradicionalno druženje biskupa sa sveučilišnim profesorima i djelatnicima fakulteta.