„Baš sam radostan kada vidim ovako lijepo ispunjenju vašu ‚katedralu‘. Znak je to da ste se nakon pandemije vratili u konkatedralu i župne zajednice. Vraćamo se Kristu Gospodinu. Svoj život, sadašnjost i budućnost, razborito i odgovorno, s povjerenjem stavljamo u Njegove ruke“, istaknuo je nadbiskup Đuro uvodeći u misno slavlje, a zatim je rekao kako „slavimo svetkovinu Tijelova, Njegove trajne prisutnosti pod prilikama kruha i vina. Po otajstvu i slavlju euharistije izgrađuje se Crkva, produbljuju se naši odnosi. Time što svi pristupamo euharistijskom stolu u Njemu postajemo jedno po Duhu Svetom.“

Brojnim okupljenim vjernicima nadbiskup Hranić je u svojoj homiliji poručio kako „znamo da je Isus svoju Posljednju večeru s apostolima, na kojoj je ustanovio i euharistiju, slavio u spomen osloboditeljskoga zahvata kojim je Bog izveo židovski narod iz ropstva u slobodu. Na toj večeri on je unaprijed preuzeo i svoju nasilnu smrt; u svojoj ju je nutrini prihvatio i preobrazio ju u djelo ljubavi. Ono što je izvana okrutno nasilje – razapinjanje – iznutra je postalo čin ljubavi koja se potpuno daruje, ne pitajući za cijenu, niti za uzvrat. Preobrazba nasilja u ljubav je temeljna i nosiva preobrazba koja se dogodila u dvorani Posljednje večere. Ta preobrazba je potaknula proces daljnje preobrazbe čiji je konačni cilj preobrazba svijeta u ono stanje ‚u kojemu će Bog biti sve u svemu‘.“

Naglašavajući kako tu preobrazbu svi iščekujemo u svome srcu, kako bi nas učinila boljim i plemenitijim ljudima, nadbiskup Đuro je rekao kako je smrt „na Isusovu križu, slikovito govoreći, u najdubljoj nutrini ranjena, tako da više ne može imati posljednju riječ. Na križu se dogodila temeljna preobrazba, pobjeda ljubavi nad mržnjom, pobjeda ljubavi nad smrću. Samo ova najdublja nutarnja eksplozija dobra, koja u Isusu pobjeđuje zlo, može izazvati lanac daljnje preobrazbe koji će malo-pomalo promijeniti svijet. Sve druge promjene su površne i ne spašavaju. Zato govorimo o otkupljenju po Isusu Kristu: ono što je bilo nužno u najdubljoj nutrini već se zbilo po Isusovoj smrti u ljubavi i mi se možemo uključiti u taj dinamizam. Kristovo Tijelo i Krv nama se daju za hranu da bismo se i mi sami po blagovanju preobražavali u ljude koji poput njega nasilje preobražavaju u ljubav, a zlo u dobrotu.“

U nastavku nadbiskup je kazao kako „po blagovanju euharistijskoga kruha i vina mi postajemo Kristovo Tijelo, njegov rod. To jedinstvo je i temelj za bratstvo bez iznimaka. Štoviše, nije čak toliko pitanje tek dati svoj kruh drugome, nego obaveza postati kruh poput Krista. ‘Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu’. Po euharistiji Bog više nije samo pred nama, nego je On u nama i mi u Njemu.“ Nadbiskup je rekao kako je i euharistijska procesija koja će biti nakon mise „čin ispovijedanja vjere da je u euharistijskim darovima na sakramentalan način prisutan uskrsli Krist“, i ujedno „ponuda Kristove preobražavajuće ljubavi našim sugrađanima i ovome gradu.“ Na samom kraju homilije, između ostaloga, rekao je prvopričesnicima: „Dragi prvopričesnici, kako vas je lijepo vidjeti u tako velikom broju. Čestitam vam! Vi ste u neredovitim okolnostima pristupili svetoj pričesti. Vjerujem da ste osjetili kako je lijepo biti Isusov i da smo voljeni od Njega. Ostanite mu vjerni kroz čitav život!“

Nakon mise nadbiskup je u pratnji svećenika, asistencije, prvopričesnika, vjernika pronio trgom oko konkatedrale Isusa izložena u pokaznici, zastajući kod četiri postaje koje su uredili mladi osječke konkatedralne župe, pazitelji konkatedrale i skupljači milostinje, članovi Mješovitoga zbora te predstavnici molitvenih skupina župe. Nakon himna Tebe Boga hvalimo nadbiskup je okupljenim vjernicima u konkatedrali udijelio završni blagoslov s Presvetim.

Uz nadbiskupa su u koncelebraciji bili domaći župnik i dekan Osječkog zapadnog dekanata, mons. Adam Bernatović, župni vikari vlč. Robert Almaši i vlč. Blaž Jokić, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata vlč. Domagoj Lacković te svećenik u miru Vladimir Mikrut.

Misno slavlje i euharistijski ophod skladnim pjevanjem animirao je konkatedralni zbor pod vodstvom s. Branke Čuture i orguljaša Dalibora Ratića.