O temi su govorile Suzana Matošević, teologinja, bračna i obiteljska savjetovateljica te Elizabeta Matuzović, teologinja, supervizorica psihosocijalnog rada, bračna i obiteljska savjetovateljica – obje iz Bračnog i obiteljskog savjetovališta Đakovačko-osječke nadbiskupije. Prisutan je bio i predstojnik Savjetovališta, doc. dr. Josip Bošnjaković te je pozdravio sve prisutne.

Obiteljski četvrtak / Foto: Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije

„Hrvatska je prvak svijeta po postotku mladih koji i u odrasloj dobi ostaju živjeti s roditeljima u obiteljskom domu. No, nije to samo hrvatski problem. Roditelji diljem svijeta nastavljaju izdašno financijski pomagati svojoj djeci čak i onda kada ta ista djeca već imaju svoje poslove i obitelji“, rekla je uvodeći u problematiku Matuzović.

„Iako krivca za ovakvo stanje bez sumnje valja tražiti u nesigurnim poslovima i visokim troškovima života koji mladima ne dopuštaju da se osamostale, dio krivice snose i sami roditelji koji, u želji da pomognu djeci i sačuvaju ih financijskih muka koje su možda i sami prošli u mladosti, podmeću svoja leđa i kad treba i kad možda ne bi trebalo. Naime, roditelji ne žele da njihovoj djeci padne standard nakon odlaska iz roditeljskog doma, iako je to zapravo normalno i ono što mladog čovjeka prisili da se više potrudi i snađe kako bi se malo po malo popeo na razinu financijske sigurnosti koju imaju njegovi roditelji“, pojasnila je Matuzović.

Naglasila je potom kako se stručnjaci slažu u jednome: ondje gdje roditelji opaze kako su njihove stvarne potrebe postale izlika njihovoj djeci da ne počnu vlastiti samostalni život, trebali bi pronaći neki drugi način, a svoju djecu pustiti neka idu vlastitim putem. Ponekad je ostajanje u roditeljskoj kući, iako su stečeni preduvjeti za odlazak, oblik zatočeništva jer se u sigurnosti roditeljskog doma mladić ili djevojka kriju od života. Pojašnjeni su potom pojmovi: sindrom praznog gnijezda; sindrom punog gnijezda, lutalica te ‘boomerang’ djeca, a govorilo se i o stilovima privrženosti te osobitostima srednje generacije.

Obiteljski četvrtak / Foto: Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije

Ističući kao se mnogi roditelji pri odlasku djece suočavaju s različitim mislima, osjećajima,  ponašanjima, tjelesnim simptomima, Matošević je posebno izdvojila određene fizičke i simboličke gubitke u tom razdoblju. Među njima su: gubitak smisla, frustracija zbog gubitka kontrole, emocionalna preplavljenost, razvoj perifernog straga i brige te bračni odnos koji nema nikakvog smisla jer više nema nikakvih aktivnosti ni odgovornosti koje treba dijeliti pa se tako bračni par može kao dvoje stranaca i osjećati otuđenost.

Svoje izlaganje Matošević je zaključila porukom: „Promjene su moguće!“ te je pobrojala metode koje odlazak i period odlaska djece čine manje stresnim. To su: faza vizualizacije u kojoj počinjemo zamišljati kakvi roditelji želimo biti nakon odlaska djece; faza njegovanja nove uloge i novih odnosa; faza uspostavljanja međusobnog autoriteta koja uključuje da prihvaćamo i njihove odluke, rješenja, ponašanja, stavove, potrebe i slično; faza preispitivanja i redefiniranja onoga što je do sada naučeno te kreiranje novih rješenja i mogućnosti koji se razlikuju od onoga što su stekli u svojoj primarnoj obitelji; faza neovisnosti te faza konačnog odlaska kada djeca već imaju svoju djecu ili potpuno izgrađene živote.

Obiteljski četvrtak / Foto: Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije

Savjetovala je: „Nemojte vašoj odrasloj djeci biti zapovjednici, kao što ste to bili u prvim godinama njihovog života. Također, niste im više niti trener, koji s njima vježba i provjerava koliko su napredovali. Niste više ni savjetnik u njihovim kriznim situacijama, ni konzultant. Prihvatite da je vaše dijete otišlo, a vi pokušajte pronaći neke nove izazove kojima ćete se posvetiti“. Uslijedila je rasprava, a sudionici su dobili i prigodne radne letke kako bi se njima mogli poslužiti kada im bude potrebno.

Sljedeći „Obiteljski četvrtak“ održat će se 12. prosinca u pastoralnim prostorima pri Vikarijatu Osijek s početkom u 19.30 sati na temu „Brak hrvatskih branitelja iz perspektive jednog psihijatra-psihoterapeuta“ o čemu će govoriti Božidar Popović, dr. med., psihijatar, psihoterapeut.