„Hrvatski restauratorski zavod, Restauratorski odjel Osijek sada uređuje kapitele, to znači ukrasne dijelove. Zato je unutra dizalica, jer je montaža skele jako dugotrajan i težak posao, a ima puno kapitela. S dizalicom je lakše dođi do njih i obrađivati ih, a to radi jedna osoba, koja najprije mora očistiti kapitel, i onda dijelom pozlatiti, a dijelom staviti boju kakva je bila u originalu, jer su iz Beča tražili određene materijale s obzirom na to da je carica Marija Terezija izdala dekret za gradnju crkve.

U Beču su rekli da ima cijeli dio arhive vezan za vinkovačku crkvu. U to doba, 1772. godine, kada je počela gradnja, Vinkovci su imali 1600 stanovnika. Ovdje je bila Vojna krajina, bilo je mnogo vojske i carica je htjela imati jednu reprezentativnu crkvu i radi vojske koja je redovito dolazila na svetu misu“, pojašnjava detaljno domaći župnik mons. Tadija Pranjić.

Prema njegovim riječima restauracija kapitela će ići dosta brzo. „Za 15-tak dana će biti gotova, upravo zato što nema montaže i demontaže skela. Dizalica ima gumene kotače, a i već je bila i u osječkoj konkatedrali.“

Nakon obnove kapitela u toj baroknoj crkvi registriranoj kao spomenik kulture, preostaje još samo restauracija okvira na velikom oltaru oko slike sv. Ivana Nepomuka, a koji će biti restauriran na proljeće. Prvotno je to bila crkva sv. Ivana Nepomuka, a nakon II. vatikanskog sabora crkva je dobila ime po ranokršćanskim mučenicima sv. Euzebiju i Polionu. Posljednja obnova unutrašnjosti crkve bila je šezdesetih godina proteklog stoljeća. U poslijepodnevnim satima 20. studenoga 1991. godine započeo je artiljerijski napad na Vinkovce kada je pogođen toranj crkve i crkva je gorjela.